Arhiv tekstova

27. ožujka 1845.

 

Ferdinand I., pod punim imenom Ferdinand Karl Leopold Franz Marselin (1793. – 1875.), austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj, pod titulom Ferdinand V. odobrio je izradu novog gradskog pečata Subotice s mađarskim tekstom »Szabad Királyi Város Szabadka 1845«, a odlukom Magistrata izrađen je pečat i na dalmatinskom jeziku, s tekstom: »Pečat Slobodnog kraljevskog grada Subotice 1852«, koji je nakon nekoliko godina – povučen iz uporabe.

 

27. ožujka 1873.

 

U Bajmaku je rođen Ljudevit Lajčo Budanović, rezidencijalni biskup Subotičke biskupije, spisatelj, sakupljač bunjevačkih narodnih pjesama, agilni kulturni djelatnik, utemeljivač više udruga i društava u mjestima u kojima je službovao, vrsni organizator crkvene uprave, graditelj novih crkava i organizator crkvenog života uopće. Umro je 16. ožujka 1958. godine.

 

27. ožujka 1998.

 

Pred prepunom salom HKC Bunjevačko kolo, Dramska skupina Kola upriličila je praizvedbu monodrame Ilija Troskot i njegova dica, subotičkog spisatelja Josipa Klarskog (1927. – 1997.). Djelo je na scenu postavio Josip Baić, dugogodišnji prvak, zapaženi redatelj i jedno vrijeme ravnatelj subotičkog kazališta. Noseću ulogu s velikim uspjehom je tumačio daroviti Jakov Vojnić Tunić. Scenografiju je izradio slikar Šime Peić.

 

28. ožujka 1817.

 

Ugledni posjednik Matija Vojnić priložio je trinaest tisuća forinta u gradski fond za gradnju buduće gradske bolnice. 

 

28. ožujka 1977. 

 

Ludoško jezero dobilo je status močvare od međunarodnog značaja, budući da je lokacija od velike važnosti na kojoj se gnijezde i borave rijetke i zaštićene vrste ptica, odnosno kao ornitološka postaja mnogih migratornih ptičjih vrsta. 

 

28. ožujka 1980.

 

Prema službenim podacima socijalno-zdravstvenih službi u Subotici i njezinoj okolici evidentirano je oko 6 tisuća kroničnih alkoholičara.

 

29. ožujka 1764.

 

Odgovarajući na prijedlog Kraljevske komore, kojim se Subotici nudi kirurg, Gradski magistrat izražava spremnost odmah prihvatiti vještog ranara (kirurga), ukoliko se služi dalmatinskim jezikom i odrediti mu godišnju plaću od 100 forinata te mu osigurati i stanovanje, uz još 12 mjerova pšenice, na godinu.

 

30. ožujka 1777.

 

Sukladno odluci gradskog čelništva dotadašnje groblje, koje se do 1741. nalazilo u samom središtu Subotice – pokraj kapele sv. Roka, a potom na prostoru između današnjih ulica Matije Gupca i Harambašićeve – izmješteno je na četiri vangradske lokacije.

 

30. ožujka 1820.

 

Rođen je Ambrozije Šarčević, pisac, leksikograf, prevoditelj, bliski suradnik Ivana Antunovića. Završio je filozofiju i pravo, radio u Zemaljskom saboru, bio odvjetnik i sudac. Govorio je pisao i prevodio na pet jezika (hrvatski, latinski, mađarski, njemački, francuski), pratio mnoge vodeće europske publikacije i bio veliki erudit. Zalagao se za otvaranje bunjevačkih i šokačkih škola, a u obranu materinjeg hrvatskog jezika, uputio je Otvoreno pismo rodu bunjevačkom i šokačkom. Sudionik je pokretanja prvog književnog društva u Subotici 1840. godine. Napisao je i u tisku objavio veliki broj stručnih i političkih rasprava, zalažući se za emancipaciju svoga naroda i njegovu ravnopravnost s ostalima. Sakupljao je pučko govorno blago. Izradio je više rječnika, a među ostalim objavio Zbirku mudrih i poučnih izrekah, na korist bunjevačkog puka (1869.), Tolmač izvornih, književnih i zemljopisnih jugoslavenskih riči (1870.), Magjarsko-Jugoslavenski politički i pravosudni Riečnik. Magjarsko-Jugoslavenski dio (1870.),  A Bunyevácz program, (1892.), Elemi népiskolai Magyar-Bunyevácz-Sokácz szótár (rječnik namijenjen mađarskim učiteljima u hrvatskim pučkim školama), (1893.), Magyar-Szerb-Horvát-Bunyevácz-Sokácz könyvészeti Szótár (Mađarski-srpski-hrvatski-bunjevački-šokački književni rječnik) (1894.) i dr. Umro je 29. studenog 1899. godine.

 

31. ožujka 1785.

 

Prema zbirnim podacima popisa stanovništva, slobodni kraljevski grad Subotica imao je oko 20 tisuća stanovnika, od kojih su 17.229 bili katoličke vjeroispovijesti. 

 

31. ožujka 1931.

 

Objavljeni su službeni podaci popisa stanovništva obavljenog u prethodnoj godini, prema njima Subotica ima 100.071 stanovnika, od kojih su 48.714 muškarci, a 51.357 žene. Oni žive u 24.468 domaćinstava, u 18.777 kuća i 321 stambenoj zgradi te 9.004 privredna gazdinstva od kojih 4.052 ima stoku. Grad je podijeljen na 12 kvartova, odnosno krugova, u njima stanuje 50.660 ljudi u 8.931 kući i 192 stambene zgrade. Na tzv. vanjskom teritoriju grada živjelo je 49.411 ljudi koji su živjeli u 9.486 kuća ili salaša i 129 drugih zgrada. 

 

1. travnja 1890.

 

Na proputovanju iz Beograda za Bukurešt, talijanski prestolonasljednik, budući kralj Viktor Emanuel III. (1869. – 1947.), koji će Italijom vladati od 1900. do 1946. godine, kratko se zadržao u Subotici. Na željezničkom kolodvoru sačekao ga je i pozdravio gradonačelnik Lazo Mamužić. Prema navodima tiska (v. Neven), uslijedio je njihov jednosatni razgovor vođen na talijanskom i francuskom jeziku. 

 

1. travnja 1899.

 

Prema navodima tjednika Neven Mije Mandića, subotička tvrtka Hartmann & Conen, uputila je više svojih radnika u London, kako bi ondje pripremali perad za prodaju. Muškarci su na ime dnevnice dobivali jednu i pol, a žene jednu forintu.

 

1. travnja 1925.

 

Pokrenut je časopis Književni sever, kojega uređuje Milivoje V. Knežević, profesor subotičke gimnazije. Za deset godina izlaženja podigao je, među ostalim, i više uglednih kulturnih i književnih stvaralaca iz redova bunjevačkih Hrvata.