Arhiv tekstova

U subotičkoj Galeriji dr. Vinko Perčić do 18. travnja može se pogledati izložba originalnih strip tabli i ilustracija Igora Kordeja. Kordej slovi za jednog od najplodnijih i najuspješnijih strip autora i ilustratora u regiji i šire. Osim stripova i ilustracija, bavi se i grafičkim dizajnom.

Rođen je 1957. godine u Zagrebu. Profesionalna karijera teče mu, uglavnom, uzlaznom putanjom već četiri desetljeća. S 18 godina bio je član umjetničke skupine Novi kvadrat. Radio je stripove za brojne časopise i magazine na prostoru bivše Jugoslavije (Polet, Stripoteka, Spunk…).

Radovi su mu objavljivani diljem Europe, SAD (gdje je najpoznatiji po stripovima X-Men, Tarzan i Ratovi zvijezda), Kanadi i Latinskoj Americi, i nalaze se u brojnim javnim i privatnim kolekcijama, od Nacionalne kongresne knjižnice u Washingtonu, do Lucasovog filmskog studija. 

Surađivao je s brojnim nakladnicima kao što su: Heavy Metal magazin, Marvel, DC Comics, Dark Horse, Dargaud, Humanoides Associes, Toutain, Silvester Strips i Algoritam. Posljednjih godina radi kao »kućni autor« za francuski Delcourt, crtajući simultano na četiri serijala.

Dobitnik je više nagrada, među kojima se odličje Vitez reda umjetnosti i književnosti od strane Ministarstva kulture Francuske.

HR: Na početku razgovora, kažite nam više o radovima zastupljenim na vašoj izložbi u Subotici?

U pitanju je izložba originalnih strip tabli rađenih u posljednjih 25 godina, kao i mojih »alter ego« radova, budući da se uz strip, bavim ilustracijom i dizajnom. Izložene strip table predstavljaju presjek mojeg stvaralaštva – od američkog do europskog razdoblja, budući da sam radio za nakladnike s oba tržišta. Izložba ima kronološki slijed i mislim da će publici biti lako pratiti razvoj mojeg shvaćanja stripa kao pripovjedačkog medija. 

Što se tiče ilustracija, uglavnom su to omoti za knjige koje sam radio za Algoritam i neke druge nakladnike u Hrvatskoj. U nekim od tih radova ne zazirem od erotike. Od toga ne zazirem ni u nekim svojim drugim radovima, a ono od čega zazirem je nasilje. 

HR: Godinama ste živjeli u Kanadi, kratko i u Danskoj. U Hrvatsku ste se vratili prije desetak godina. Kako ocjenjujete prilike na hrvatskoj, odnosno regionalnoj strip sceni?

U cijeloj regiji je slična priča što se tiče stripa. Postoji puno nakladnika, a malo čitatelja. Tome pridonosi i recesija, koja kod nas nije samo proizvod svjetskih ekonomskih prilika, već i lokalne krize koja dugo traje. Nama ovdje nedostaje briga neke institucije, poput Ministarstva kulture, koje bi se brinulo o stripu koji jeste tzv. deveta umjetnost. S druge strane, u Francuskoj je strip treća ekonomija po profitu, a tamošnje ministarstvo još uvijek skrbi da svaka generacija, od osnovnoškolaca do odraslih, ima neku svoju nišu u stripu koji može pratiti. Kod nas, budući da ne postoji institucionalna briga o stripu, sve ovisi o entuzijazmu, odnosno fanatizmu nakladnika koji objavljuju kako domaće tako i strane, licencne naslove. Usprkos svemu, danas 2015. godine na tržištu imamo više nego ikad prije divnih izdanja, a nikad toliko malo kupaca. Što je paradoks. Autorski strip također postoji, ima dosta izdanja, tu svaka nova generacija stvara nove crtače, među kojima ima briljantnih autora.

Što se tiče crtača u regiji, ima ih dosta, jako su dobri i uglavnom rade za strano tržište. Ova regija, rekao bih, ima najveći broj talentiranih stripaša po broju stvanovnika, kad se usporedi sa zapadnom Europom, Amerikom itd. Zanimljivo je da crtači u Srbiji inkliniraju francuskom, a u Hrvatskoj američkom tržištu. Slična je sudbina crtača  i u mnogo razvijenijim, ali isto tako manjim zemalja u Europi, poput Danske, Nizozemske, Švicarske. I crtači u tim zemljama rade za vanjska tržište, jer u tim zemljama ne mogu razviti jako tržište stripa. 

HR: U Srbiji ste posljednjih godina imali više izložaba – dvije u Beogradu, jednu u Novom Sadu, evo sada u Subotici. Kako ste zadovoljni recepcijom vašeg stvaralaštva ovdje? 

U Srbiji postoji više ljubitelja moga stvaralaštva nego u Hrvatskoj. Ali to vam je po onoj staroj izreci da nitko nije prorok u vlastitom selu. 

HR: Radili ste i za američke nakladnike, poput globalno poznatog Marvela (Spider-Man, Hulk, X-Men) a s druge strane za europske, preciznije francuske nakladnike. Što vam je više odgovaralo?

Svakako da su to francuski nakladnici. Oni imaju humaniji pristup autoru i pokazuju da se profit može ostvarivati i bez eksploatacije koju rade mainstream američke kuće kao što su Marvel i DC.

HR: Koji su trendovi u stripu danas?

Trenutačno je aktualan zombie žanr, koji je nastao pod utjecajem horor filmova. Od nekadašnjeg podžanra danas je to postao mainstream. To je dosta išlo preko filma, dijelom i preko literature, tako da danas imamo pregršt izdanja s ovom tematikom. Prije zombija, na francuskom tržištu bio je popularan žanr distopije, alternativne budućnosti. Ili žanr alternativne povijesti, kao podžanr znanstvene fantastike. I to se tako mijenja… Mene inače žanrovi ne zanimaju: strip će biti dobar samo ako je priča ispričana na dobar način. 

HR: Kako vidite poziciju stripa u odnosu na druge umjetnosti? 

Strip je medij star preko stotinu godina. On je specifičan medij jer je verbo-vizualan, odnosno spaja tekst i sliku. U okviru toga, on se i dalje razvija i ima svoj način pričanja priče, montaže, različit od filma ili književnosti. Po tome je on samosvojan. 

HR: Kakva je, po vašem mišljenju, budućnost stripa u eri digitalizacije?

Koliko god bilo zlih proroka, koji mu svako malo predviđaju propast, on pronalazi svoju publiku. U najvećem naponu bio je 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća. Nakon toga, džeparac za djecu, od kojih onda idu u kino, kupuju knjigu ili strip, se smanjivao. Tako da danas malo ljudi ide na kiosk kupiti stripove. Ali postoje novi mediji, poput interneta, preko kojih se i strip razvija. Kao što danas dosta ljudi čita knjige preko kindla. Budućnost predstoji, ali mislim da neće doći do izumiranja stripa, to su pretjerane prognoze. Svaki od medija postoji i dalje, i s razvitkom tehnologije, dobiva nove prilagodbe i raste s njim. Zapravo, sve je ok. Moje je stajalište da ne treba previše razmišljati o sudbini stripa, već da ga treba stvarati. 

Inače, držim i da je strip medij koji treba služiti širokoj komunikaciji. A ne visiti u galerijama. To što ja sada izlažem u galeriji, to je za mene način da se upoznam s ljudima u lokalu, da pričam s ljudima koji čitaju ili ne čitaju strip. Strip bi se, po meni, trebao tiskati u stotinama tisućama primjeraka na jeftinom papiru. On treba biti pristupačan, kakav je bio i prije stotinu godina. A danas se dosta ide na skuplja, elitna izdanja.