Arhiv tekstova

Rujan je pravo vrijeme za dugo očekivanu »žetvu« lovačkih organizacija koje uzgajaju vitoroge jelene. Na najavu rike u naše krajeve kreću mnogi lovci iz Europe, ponajviše iz Austrije, Njemačke, Italije, Španjolske, Slovenije.

Lovočuvari prate krda, posebice jelene koji su uzgojno sazreli. U rujnu se najčešće viđaju pokraj stada košuta i rikom se oglašavaju. Jeleni tada postaju neoprezni, pa se najlakše odstreljuju trofejna grla – kapitalci, čije rogovlje vrijedi 12.000 eura, pa i više.

Naša najpoznatija lovišta jelenske divljači su: Bački Monoštor, Morović, Deliblatska peščara, Karađorđevo, Plavna... Jednu takvu riku i odstrel kapitalca u reviru Plavna - Cerik, opisao je mr. J. Divild u Lovačkom glasniku davne 1937. godine, iz kojega prenosimo kraće ulomke:

»Prva polovica rujna je vrijeme željnog iščekivanja svih lovaca na visoku divljač, jer u to vrijeme počinje rika jelena... Rika obično traje 15 dana. Prvo riču jaki jeleni, odvažno izazivajući svoje slabije protivnike. Slabiji jeleni riču s izvjesnom zebnjom, svagda spremni da ih neki stariji delija njihova roda ne napadne sa svojom krunom rogovlja...

Ovogodišnja rika zbog hladnijeg vremena i kiša, otpočela je već početkom rujna, ali nije bila intenzivna, čak na nekojim mjestima bezuspješna. S ljubaznim pozivom direktora g. Ć. D. dobio sam odstrel jelena u Plavni. Divno malo lovište od još sačuvanih 280 kat. j. šume, što je za naše prilike u Vojvodini priličan kompleks, uglavnom je reprezentativno fazansko lovište. Jeleni borave ovdje samo prolazno, za visokog vodostaja Dunava, kamo dolaze iz Plavanskog rita, odnosno s Belja...

Poslije 5 dana zazvrja telefon ‘Plavna vas traži, izvolte’. Znao sam, uzimajući slušalicu, da se o jelenima radi, jer s drugima tamo nemam veze... Dva sata kasnije, u 12 sati, već sam sjedio u vlaku. Stigoh u 14,40 u Bač, gdje su me kola već čekala. Sam nadzornik došao je s dvokolicama. Brzo odosmo u šumu. Već u 16,30 sjedio sam na odredištu, gdje je to jutro moj 16-erac rikao u društvu dviju košuta. Nadzornik je otišao da prisluškuje i obilazi drugi dio šume. Ništa ne vidjesmo, osim što je jedna srna s dvoje mladih izašla na pašu i kao obično, masu fazana koji večerom i zorom prave čitavu uzbunu. Drugo jutro vidjesmo jednog slabog deseterca, no i on brzo nestade u gustišu. Navečer, kao ni kod četvrtog izlaza – opet ništa. Odoh kući i po drugi put razočaran, bez rezultata...

11. rujna, opet telefon. Plavna. ‘Jeleni opet riču, možete li doći?’ ‘Dolazim sutra ili preksutra’...

Uzana prosjeka, nervozno kretanje kapitalca, i moje drmusanje diktirali su da ne oklijevam. Nanišanih na plećku… I pored uvjerenja da je kapitalac pogođen ostadoh mirno na svome mjestu, osluškujući. Jelenovo bjekstvo čuo sam samo kojih 60 koraka. Zatim udarac rogom u hrast, i ništa više...

Meso je razdijeljeno (oko 160 kg) mjesnoj sirotinji općine Plavna. Kožu ostavih radi prepariranja. Pred odlazak iz maloga prekrasnog revira Plavna-Cerik, bilo je malo poteškoća, svakako ne neugodnih – s utovarom granatog trofeja lijepoga šesnaesterca, zapremila je podosta mjesta u malome automobilu. Jelenska kruna bila je predmet pozornosti sviju prolaznika na putu od 70 km do Novog Sada.

Danas, kad je taj moj trofej izložen u Berlinu, među još kapitalnijim i slabijim predstavnicima jelenskog roda i drugim lovačkim rijetkostima iz cijeloga svijeta, spremih joj za povratak dostojno mjesto u mojoj skromnoj zbirci nad pisaćim stolom. Neka me stalno podsjeća na, mada trinaesti, rujan 1937. godine.«

Ovo se zbilo prije 72 godine, a Plavna je već tada bila poznata kao kraj bogat šumama i raznovrsnom divljači. Lovni turizam u ovom kraju ima budućnost.