Arhiv tekstova

Jeste li znali da je jedan od, prema mišljenju glazbenih kritičara, danas najboljih hrvatskih orguljaša zapravo »naše gore list«? Riječ je o Alenu Kopunoviću Legetinu, rođenom 1974. godine u Subotici, gdje je stekao osnovnu i srednju glazbenu naobrazbu. Školovanje nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj 1997. diplomira orgulje u klasi prof. Ljerke Očić. Tijekom studija bio je stalni orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu i Dječačkog sjemeništa na Šalati u Zagrebu. 

Usavršavao se na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu (prof. Ulmann), a u Rimu je specijalizirao liturgijsku glazbu u klasi maestra Valentina Miserachsa i orgulje u klasi maestra p. Theo Flurya. Od 1999. stalni je orguljaš i zborovođa biskupijske crkve sv. Lovre u Požegi, te pontifikalni orguljaš u Požeškoj katedrali. Predavač je na Srednjoj glazbenoj školi u Požegi (orgulje, glasovir i zbor), aktivno se bavi dirigiranjem, kao interpret i snimanjem za potrebe HRT-a. Godine 2001. dobiva status samostalnog umjetnika. Član je žirija županijskih i državnih natjecanja iz orgulja. 

Alen Kopunović Legetin je nedavno nastupio u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske, što je bio povod za ovoj razgovor.

 

HR: Rođeni ste u Subotici, tu ste stekli prvu glazbenu naobrazbu. Kako se osjećate prigodom nastupa u ovom gradu?

Svakako da mi je drago doći nanovo u grad u kojem sam prvi puta okusio ljepotu glazbe i sve ono što mu ona – ako joj čovjek prilazi iskreno, vježba i radi – uistinu vraća, puneći duh i, mogu slobodno reći, pomlađujući tijelo. Naravno, emocije su ovdje drukčije nego kad sviram negdje drugdje, a isto tako, čovjek kada dođe među svoje, uvijek ima osjećaj da se mora prikazati u najboljem izdanju, jer ljudi žele čuti koliko je napredovao i koliko ulaže u ono čime se bavi.

 

HR: Već deset godina živite u Požegi. Osim kao kantor u tamošnjoj katedrali sv. Lovre, radite i u srednjoj glazbenoj školi. Kažite nam nešto više o tomu...

 

U Požegu sam otišao na poziv tamošnjeg biskupa. Nisam znao što me čeka, ali uputio sam se i evo ostao sve do danas. Mogu reći da sam zadovoljan. Zvanje kantora koje imam, osim sviranja orguljaša, podrazumijeva i poslove zborovođe, aranžera, profesor pjevanja. To što radim više stvari, pruža mi da glazbu upoznajem s više strana. U glazbenoj školi predajem orgulje, a od ove jeseni ću predavati glazbenu kulturu u katoličkoj klasičnoj gimnaziji, koja je osnovana prije tri godine. Bit će izazov i tamo osnovati jedan školski zbor. Inače, sama Požeška biskupija, osobito zalaganjem biskupa Antuna Škvorčevića, posljednjih je godina izdignuta na visoku razinu glede kulturnog i glazbenog života.

 

HR: Osim u Hrvatskoj, nastupali ste i diljem Europe. Koji biste nastup posebno izdvojili?

 

Svaki nastup je sam za sebe specifičan i lijep. Naime, orguljaš svaki puta dolazi na nove orgulje. U Hrvatskoj je trenutačno mnogo glazbenih festivala. Posljednji put sam nastupao na Heferer festivalu, u okviru kojeg se svira na orguljama istoimene tvrtke, prve radione u Hrvatskoj, ili na onima koje je tvrtka obnovila. U Dalmaciji i Istri se najčešće svira na povijesnim orguljama, talijanskim baroknim. One su manjih dimenzija i na njima se svira specifičan repertoar iz razdoblja u kojem su sagrađene. 

Tu su i nastupi u koncertnim dvoranama, kakva je Vatroslav Lisinski u Zagrebu, gdje sam nastupio s Orkestrom Hrvatske vojske. Također, i nastupi po manjim festivalima, crkvama. U Požegi svakog mjeseca imam nastup u okviru ciklusa »Orgulje – kraljica instrumenata« koji sam uveo po ugledu na praksu vezanu uz bečku katedralu svetog Stjepana. Inače, požeška katedrala od prije tri godine ima nove orgulje, graditelja iz Passaua, i mislim da su one trenutačno najbolje u Hrvatskoj. 

 

HR: Kako se razvijao vaš odnos prema glazbi i na koji ste se način, u tom smislu, mijenjali tijekom izobrazbe i karijere?

 

Taj bih proces usporedio s razvojem čovjeka. Dijete prvo nešto osjeća, zatim nešto prihvati, zavoli. Tako je i s glazbom. Što ju više učiš, proučavaš, dublje ulaziš u nju. Isto tako, što je više spoznaješ, time postaješ i odgovorniji, dolaze i neki problemi. Ali sve je to rast, kao i sam život. 

 

HR: Koje su aktualne tendencije u orguljaškoj glazbi? 

 

Što se tiče tendencija, orguljaška glazba evoluira kao i sva druga. Ima suvremenih skladatelja koji temeljem izučavanja starih škola, izgrađuju neki novi, svoj osebujan stil. Osobno nisam poklonik suvremene glazbe, možda mi treba vremena da u tom smislu sazrim. Možda ću za deset godina početi izvoditi djela suvremenih skladatelja. 

Inače, orguljaški repertoar na današnjim orguljama obuhvaća sva stilska razdoblja. Orgulje su fizički velik instrument, na kojem je moguće svirati gotovo sve.

 

HR: Čija vam djela najviše »leže« prstima i duši?

 

Nemam omiljenog skladatelja. Najbliže mi je ono što sviram u danom momentu. A repertoar mi je opsežan. Smatram kako nisam tu da donosim neke sudove, ja sam samo jedan sitni interpret koji izvodi djela velikih majstora. U tom smislu, otvorenog srca pristupam svakom novom djelu koje izvodim. A izazova uvijek ima. Ima novih skladbi, ima starih skladbi koje izvodim na drukčiji način…  

 

HR: Ima li orguljaška glazba, prema vašem mišljenju, dovoljno publike? Čini se kako u Hrvatskoj postoji puno festivala koji nude takvu vrstu glazbe…

 

Ne volim reći da su orguljaški koncerti elitni, ali oni u svakom slučaju nisu spektakularni zabavni koncerti. Prije svega, orguljaš je na koru, slušatelj ga ne vidi, i prepušten je onomu što čuje. S jedne strane, tko nije dovoljno upoznat s takvom glazbom, orguljaški koncert mu može biti dosadan, dok s druge strane, ta pozicija posjetitelju može omogućiti da mnogo koncentriranije »upija« samu glazbu. 

Glede vašeg pitanja, valja istaknuti i to da je u Hrvatskoj vidljiva neka vrsta renesanse, u smislu izgradnje novih orgulja, poput onih koje se grade u zadarskoj katedrali ili koje su već izgrađene u crkvi na Jordanovcu. To je za nas orguljaše svakako izvrsno, budući da imamo više prostora gdje nastupiti. 

 

HR: Kako gledate na kritike? U nekoliko tekstova takve vrste navode vas kao jednog od danas najboljih hrvatskih orguljaša…

Naravno da mi je pozitivne kritike gode. Svaka pohvala je poticaj za daljnji rad, napredovanje i usavršavanje. 

 

HR: Da svoj zavičaj niste zaboravili, govori i činjenica da nerijetko izvodite djela subotičkog skladatelja Albe Vidakovića…

 

Da. Kada nastupam uvijek mi je na repertoaru njegova najpoznatija skladba za orgulje - »Fantazija i fuga u F-molu«, koju sam i snimio za potrebe svojeg CD-a prvijenca. 

 

HR: Kažite nam više o tom CD-u. Kada ga možemo očekivati?

 

Kompakt disk će se pojavit krajem ove ili početkom sljedeće godine u izdanju Croatia Recordsa. Izvedbe sam snimio u požeškoj katedrali. U današnje vrijeme, ako ste glazbenik, CD vam je neophodan, kao »vizitka«. Ipak, potpora orguljaškoj glazbi je danas mala, tako da čovjek na neki način mora bit sam svoj majstor.

 

HR: Kako u profesionalnom smislu vidite sebe za 5-10 godina?

 

Ne znam. Pa ni prije deset godina nisam znao gdje ću biti. Mogu samo reći kako uživam u glazbi, koja je moj poziv.