11.09.2009
Može se puno više i puno bolje
U OŠ »Ivan Goran Kovačić« u Sonti, od 1. rujna ima 34 prvaša. Početkom školske godine anketirani su roditelji učenika prvog i petog razreda u cilju izjašnjavanja o izboru dva predmeta koji su u ponudi za izbornu nastavu. Od 34 upisana prvaša 20 učenika su pripadnici hrvatske nacionalne manjine. U prvoj skupini izbornih predmeta roditeljima je ponuđena vjerska nastava, a u alternaciji građanski odgoj. Za vjersku nastavu opredijelilo se 24 učenika, od kojih 17 za katolički vjeronauk, te 7 za pravoslavni. U drugoj skupini predmeta za izučavanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture opredijelilo se petnaestero učenika.
Po riječima ravnatelja škole Zvonka Tadijana, ova cjelovita problematika još uvijek nije najsretnije riješena. »Ljudima se u alternaciji nude izborni predmeti hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture i informatika, što je po mom mišljenju krajnje nelogično. Informatika je za djecu atraktivna, a sve više postaje i potreba u svakodnevnom životu. Tako smo imali pojavu da je jedan broj, doduše mali, učenika koji su izučavali hrvatski jezik do četvrtog razreda, pri upisu u peti razred za izborni predmet izabrali informatiku. Dobar dio ljudi još uvijek nije shvatio značaj izučavanja materinskog jezika. Deklarativno se izjašnjavaju kao Hrvati, željeli bi imati domovnicu, međutim, problem za njih nastaje kad se u tom smislu treba izjasniti i u školi. Ne možemo više govoriti o strahovima o kojima smo govorili prije deset i više godina, nego samo o postojanju nekakvih latentnih strahova. Republika Srbija i Autonomna Pokrajina Vojvodina trebale bi pripadnike nacionalnih manjina malo više poticati na slobodno izjašnjavanje i nesmetanu konzumaciju manjinskih prava. I naša krovna institucija HNV u posljednjih nekoliko godina bila je više zabavljena sama sobom, nego radom na terenu. Moglo se puno više i puno bolje. Porazni su rezultati prošlogodišnjeg CESID-ovog istraživanja na terenu, po kojima najveći broj vojvođanskih Hrvata niti ne zna za postojanje ove institucije. HNV je morao biti prisutniji u mjestima južno od Subotice, jer su nam problemi podudarni. Krajnje je vrijeme da se prestanemo oslanjati na pojedinačne inicijative i probleme počnemo rješavati sustavno. Već sada bismo trebali razmišljati o prvašima koji će se upisati iduće godine, a ne čekati dan upisa i poslije upirati prstom u pojedince. Ne mogu ravnatelji škola raditi ono što bi trebali uraditi operativci HNV-a. I kadrovska situacija u našoj zajednici na razini cijele Srbije nije sjajna. Već smo trebali imati prve nastavnike hrvatskog jezika, obrazovane na učiteljskom fakultetu u Somboru ili Subotici«, kaže za HR Zvonko Tadijan.