Arhiv tekstova

Ove se godine u pojedinim osnovnim školama u Subotici završava ciklus kontinuiranog osnovnoškolskog obrazovanja na hrvatskom jeziku. Sadašnji osmaši bili su prva generacija učenika koja je nastavu pohađala na svom materinjem jeziku, a njihovi roditelji su bili među prvima koji su prepoznali značaj takvog obrazovanja i među »hrabrima« koji su prihvatili rizik kojeg svaki novi početak donosi. 

O značaju obrazovanja na materinjem jeziku napisano je mnogo knjiga, o pravu na takvo obrazovanje ispisano je, pak, puno deklaracija, zakona, dokumenata, izgovoreno je puno riječi u političkim govorima.  

No, i danas, poslije osam godina, čak i u onim mjestima gdje Hrvati čine relativnu većinu, ili gdje ih ima značajan broj, još uvijek se roditelji ustručavaju upisati dijete u hrvatski odjel i u najboljem slučaju odlučuju se za izučavanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture kao izbornog predmeta. Tako primjerice u Somboru, gdje prema popisu ima 8106 Hrvata, ne samo da nema organizirane nastave na hrvatskom jeziku, nego je i broj đaka koji se opredjeljuju za izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture neznatan. U čemu je problem? Je li problem još uvijek u strahu roditelja, neprihvaćanju od strane većinskog naroda, je li problem u neagilnosti krovne organizacije – kako to smatra jedan ravnatelj škole u kojoj značajan broj prvašića jesu pripadnici hrvatske nacionalne zajednice... Ili je problem u tome, kako smatra isti ravnatelj, da bi država trebala više poticati pripadnike nacionalnih manjina na slobodno izjašnjavanje i ostvarivanje svojih prava. 

Primjer Srijemske Mitrovice, gdje se od ove godine uvodi predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture i gdje se veliki broj đaka opredijelio za ovaj predmet, govori kako interes kod roditelja i djece postoji. A također ovaj primjer govori i da se do tog cilja, ukoliko se on želi ostvariti, može doći i usprkos teškom naslijeđu i ukoliko se ovome cilju pristupi ozbiljno i planski. U Srijemskoj Mitrovici do ovoga se cilja došlo kroz dvije godine priprema »u pedagoškom i političkom smislu«, zahvaljujući dobroj suradnji lokalne samouprave i hrvatske zajednice. Premda je ovo tek izborni predmet, a ne nastava na materinjem jeziku, za Srijem je ovo veliki iskorak koji će malom broju Hrvata, koji su i nakon ratnih devedesetih ostali živjeti u njemu, omogućiti učenje hrvatskog jezika i kulture u školi koju pohađaju.