Arhiv tekstova

Rječnik stranih riječi objašnjava nam da je riječ bilmez turcizam i da znači glupan, neznalica, ali i lijenčina, neradnik, danguba. U razgovornoj varijanti više se upotrebljava za blentavu, prostodušnu osobu. Upravo tako je Fadil Hadžić naslovio svoj najnoviji roman o poštenom i naivnom Bosancu koji dolazi u veliki grad, Zagreb, gdje ga čekaju uobičajene velikogradske zamke. 

A roman počinje sljedećim riječima: »Ako ti je nešto suđeno, ne možeš od toga pobjeći. Hoću reći da biti bilmez od rođenja nije lako. Drugo je ono kad si još slinavi balonja, pa ti iz milja nadjenu neko smiješno, slatko ime za tepanje. Znam čovjeka, već je skoro u devedesetoj, ne može više ni hodati, pa ga po sobi sele i premještaju kao namještaj, a još ga zovu Bubica.

Majka mi je pričala kako je otac dojurio u rodilište i, videći me onako goluždravog, umotanog u bijelu plahtu, zabezeknut procijedio: Vidi bilmeza!

Nisam toliko pismen da vam mogu opisati koji je to belaj ako te vide ko bilmeza, pa ti ono što razumiješ govore dva puta, jer ne vjeruju da si od prve ukapirao. Ali neću sada o tome, danas ću o ocu Veki, kojeg upravo sahranjujemo na Miroševcu u Zagrebu.«

 

Baratanje stereotipima

 

Ervin Jahić, urednik knjige, ocijenio je da »Bilmez« ne ishodi iz linije recentne hrvatske književnosti, već da je to »knjiga koja proizlazi iz neobične vedrine koja barata finim stereotipima.«

Prilikom predstavljanja knjige Branko Hečimović se zapitao koliko je to dokumentaran roman, a koliko fikcija, napomenuvši da je autor aluzivan kad govori o današnjici. Pisac u romanu uspijeva oživjeti vrijeme kad glavni lik Rudi dolazi iz Gornjeg Vakufa u Zagreb na studij prava, kao i vrijeme provedeno u Vakufu, stvarajući mozaik situacija, vremena i prostora, rekao je.

Hadžić u djelu pokazuje jednu novu osobinu, suosjeća s »bilmezom«, žali ga i voli, zaključio je Hečimović, dodajući da ga »Bilmez« asocirao na »Idiota«, roman F. M. Dostojevskoga.

»Sve to gledam s ironične strane da ne bude pretužno«, rekao je Hadžić.

 

Vedra proza o dobu 

socijalizma

 

Najizvođeniji hrvatski komediograf, čini se, svoj romaneskni trag ne želi odvojiti od vlastita dramskog doprinosa hrvatskoj kulturi i književnosti. Stoga smo dojma da je njegov roman »Bilmez« nastavak autorova smiješnog i komičnog motivskog repertoara drugim sredstvima, što, dakako, ne znači da je pisan samo da nas nasmije.

Naprotiv, infantilan a na trenutke i ridikulozan svijet glavnog protagonista, koji je, usuprot dobu socijalističkih marifetluka i naziruće ratne apokalipse, naivni poštenjačina, Bosanac sa zagrebačkom adresom, tek nam »iz druge ruke« postaje nekako mio i razgaljuje nešto u nama. Njegovi solilokviji i komentari, te mreža socijalnih zavrzlama u kojim se stalno zapetljava, otkrivaju nam, premda rođenog pod sretnom zvijezdom, ustvari slabašna subjekta groteskne egzistencije.

Književnik Josip Mlakić zapisao je o romanu sljedeće: »Ma koliko Hadžić baratao s propitnim, ali vrlo žilavim stereotipom o dotepencu u zagrebačku urbanu bajku, njegov nevini antijunak poslužio mu je da nas prošeta po različitim sektorima društva u kojemu smo nekoć živjeli, napisavši vedru prozu o jednom vremenu, jednom gradu i njegovim osebujnim ‘akterima’«. 

»Bilmez« je roman koji će mnogi rado pročitati, identificirajući se s glavnim (anti)junakom na mnogim područjima i situacijama. Mnoge negativnosti suvremenog društva i akteri tipično naših priča u ovom će romanu predstaviti stvarnost na poseban način.