Arhiv tekstova

U subotu 29. kolovoza, obitelj Stjepana i Stanke Čoban dvostruko je slavila. U nazočnosti brojnih uzvanika iz politike, diplomacije i kulture, te članova svojih obitelji, svečano je otvorena etno kuća u Ulici Mostonga broj 3 u Baču. 

U neposrednoj blizini župne crkve sv. Pavla apostola, pri pogledu s ulice, ova kuća izgleda obično, poput svih drugih iz susjedstva. No, ulaskom u dvorište čovjek se nađe u ambijentu primjerenijem vremenima oko polovice prošloga stoljeća.

 

Didina kuća

 

Dvorištem dominira velika, natkrivena ljetna blagovaona, pokraj koje je starinski bunar s đermom. Blagovaona je obrubljena cvjetnjakom, kako u Baču kažu cvitnom bašćom i zelenom, oniskom živom ogradicom od šimširovine. S dvorišne strane blagovaone bunar s đermom mami poglede i uzdahe, jednostavno u čovjeku izaziva nostalgična sjećanja na nekada u njemu hlađene dinje i lubenice. U drugom dijelu dvorišta smješten je čardak za skladištenje kukuruza u klipu, te šupa pretvorena u prostor za pripremu starinskih jela. Tu je zidana krušna peć, tu je i ozidan prostor za pripremu kuhanih jela, kako u velikom kotlu, tako i u kotlićima. Ovaj prostor sa zadnjim dijelom kuće spojen je velikom šupom, kroz koju se prolazi u zadnje dvorište i u povrtnjak. Iz zadnjeg dvorišta pruža se fantastičan pogled na jednu od znamenitosti Bača, na utvrdu kojom dominira obnovljena Donžon kula. 

Unutarnji dio kuće, od velike pridnje sobe do zadnje sobe i kujne svojim pokućstvom i šokački rečeno stvarima, vraća čovjeka bar jedno stoljeće u prošlost. Velika zidana peć u zadnjoj sobi i  poveliki zidani štednjak u kujni stvaraju u čovjeku neku toplinu, iako vatra u njima nije založena. 

Nakon neobveznog obilaska, svim uzvanicima dobrodošlicu u novootvorenom objektu poželjela je vlasnica Stanka Čoban: 

»Dragi gosti, dobro nam došli u naš novi šokački dom, u našu Didinu kuću. Sve vrijeme koje smo proveli u uređenju ovoga doma, vodila nas je i davala nam snagu samo jedna želja – sačuvati od zaborava još ovo malo što nam je od bogate šokačke zaostavštine ostalo. Vodila nas je želja da u život vratimo bar jednu od onih praznih šokačkih kuća koje polako umiru jedna za drugom, umire i sve što je u njima, a s njima umiremo i nestajemo i mi sami. Nadamo se da ćemo u našem rodnom Baču uspjeti naći svoje mjesto na turističkoj karti, da ćemo uspjeti pokazati dio kulture naroda koji više od tri stoljeća živi na ovim prostorima. Zahvalna sam svima koji su nam na bilo koji način pomogli u opremanju Didine kuće, mojim sestrama, mojoj rodbini, a najviše našoj mami, koja nam je sve ovo darovala i s ljubavlju sačuvala.« 

Nakon pozdravne riječi vlasnice Didinu kuću je blagoslovio samostanski župni vikar iz Tuzle fra  Mario Divković, a pjevači i tamburaški sastav domaćina izveli su himnu udruga šokačkog Podunavlja, svečanu pjesmu »Šokadija«.

 

Susret Šokadije

 

Potom je domaćin kuće i predsjednik HKUPD »Mostonga« Stjepan Čoban najavio »Susret Šokadije«, drugi zaredom. Pozdravio je uzvanike, sudionike programa iz župe Dokanj, Tuzla, iz srca slavonske Šokadije, Vinkovaca i iz šokačkih udruga s lijeve obale Dunava, a nakon toga nazočnima su se prigodnim riječima obratile i generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici Ljerki Alajbeg i predsjednica Organizacijskog odbora projekta »Šokci i baština« Marija Šeremešić. Potom je deset mladih Šokica u reviji pokazalo sve bogatstvo, sve sličnosti i sve različitosti ruha i frizura svojih mjesta. Šokice iz mjesta bačkog Podunavlja, iz župe Dokanj, općina Tuzla, BiH, iz Nijemaca, Republika Hrvatska, jedna za drugom prošetale su stazom pokraj bunara, prolazom između stolova kroz veliku ljetnu blagovaonu, stazom pokraj blagovaone i šetnju završavale u dvorištu iza đerma. Na koncu revije, uz svirku tamburaškog sastava domaćina, djevojke su se uhvatile u Šokačko kolo i pobrale novi pljesak. 

Na koncu, da bi svim osjetilima bilo udovoljeno, nazočnima je serviran gulaš pripremljen na način na koji je od davnina pripreman u Baču.

»Ovaj objekt građen je isključivo vlastitim snagama, odnosno obiteljskim sredstvima«, kaže za Hrvatsku riječ predsjednik HKUPD »Mostonga« Stjepan Čoban. »Izloženi eksponati su većinom iz ove kuće, a dvadesetak posto donirali su nam ljudi iz mjesta. Gradnja je trajala oko godinu i pol, a današnjim otvorenjem završen je prvi dio posla. Sada  moramo ovaj dom približiti turistima, malo se odmoriti od gradnje, a ideja za proširenje i entuzijazma imamo i za drugu fazu. Manifestacijski dio je urađen onako kako je zamišljen, hvala djevojkama koje smo vidjeli, a osobito onima koji su djevojke opremili.« 

Stanka Čoban dodaje kako je ideja o uređenju ovoga objekta rođena prije nekoliko godina. 

»U Baču ima puno šokačkih napuštenih kuća, koje zub vremena nagriza polako ali sigurno i koje, da tako kažem, umiru. Vidjeli smo kako bi se ova kuća, moje obiteljsko naslijeđe, mogla urediti u pravom šokačkom stilu. Uložili smo i trud i sredstva i od jedne napuštene kuće napravili nešto što će, kako se nadamo, postati nezaobilazna turistička destinacija u Baču i što će biti opipljivo svjedočenje o negdašnjem životu pripadnika jednog dijela šokačke grane našega hrvatskoga stabla u ovom mjestu«, kaže Stanka Čoban.