Arhiv tekstova

Cjelokupni život našeg naroda u prošlosti su pratili razni običaji, kao čuvari njegova identiteta, kulture i povijesnih korijena. Svi ti običaji – poljodjelski, svatovski, pogrebni, zatim šibari, polijevači i drugi, praćeni su brojnim pjesmama. Danas su ti običaji gotovo zaboravljeni i već je prošao rok da se oni zabilježe, poslože i počnu obnavljati na ovim prostorima.

Nakon Josipa Andrića, narodne pjesme i običaje rijetko je tko obrađivao, a pogotovo notirao ili opisao. Jedan od rijetkih entuzijasta bio je prof. Antun Kesejić iz Bača, koji je prije dvadesetak godina spasio od zaborava dio lijepih svatovskih pjesama iz Bođana. Ove pjesme, do čijih je tekstova došao povijesno-istraživački odjel HKUPD-a »Matoš« iz Plavne, kazivala je pokojna Linka Kovačić iz Bođana, a pjevane su koncem 19. stoljeća.

Dan prije svatova, na večeri kod snaše i đuvegije, koja se priređuje za rodbinu i prijatelje, pjevaju se, među ostalim, i ove pjesme: 

Poplela se trava ditelina/ Od Aninog do Ivinog dvora./ Na njoj pasu četr konja vrana,/ Četr vrana i četr žerava,/ Čuvala ji pa im besedila:/ Paste, paste, moji koji vrani/ Sutra ćete na daleko poći,/ Na daleko Ivi po divojku.

Na dan vjenčanja, kada stigne kum u svatove, pjeva se: 

Blago nama, evo našeg kuma,/ Volim kuma, već bilog goluba, / Golub biti, pa će odletiti,/ Ja ću s kumom rujno vino piti.

Oblačeći snašu, enge i njene drugarice pjevaju: 

Majkino ruvo svlači, Maro, divojko,/ Majkino ruvo svlači, a naše oblači./ Naše je ruvo bolje već majke tvoje,/ Tvoje je majke staro i provitano,/ Naše je ruvo bolje već majke tvoje.

U đuvegijinoj kući, kada svatovi odu iz kuće po snašu, pjeva se i ova pjesma: 

Ajde de Maro, u našu zemlju,/ U našoj zemlji tri sunca sjadu,/ U našoj zemlji snežan ne pada, /Već sitna kišica, božja rosica.

Kada svatovi iz đuvegijine kuće dođu do snašine kuće, pjeva se: 

Otvaraj vrata, Maro divojko,/ Nisu ti vrata od suva zlata,/ Već su ti vrata od raj dasaka,/ Vrata otvori pa se ukloni,/ Ljutit je lipi Stipa, ošinit će te,/ Hitar je konjic vranac, pogazit će te.

Putom do crkve svatovi pjevaju razne pjesme: 

Molila kuma Ivina majka:/ Kume moj, mili kume,čuvaj mi Ivu,/ Od vitra jaka, od sunca žarka,/ Od sunca žarka, od zli očiju.

Poslije vjenčanja, na putu prema snašinoj kući, gdje će biti ručak,svatovi pjevaju: 

Naletila zlaćena jabuka, / Na tri grada polupala vrata,/ Na Budimu i na Segedinu, / Još na onom malom Carigradu,/ U tom gradu nigdje ništa nema,/ Samo jedna grana jorgovana,/ Ta je grana lipo urodila,/ Samim smiljem i cvićem koviljem,/ Nasmija se smilje i kovilje,/ Ko divojka na lipoga momka.

Prije polaska iz snašine kuće svatovi pjevaju: 

Kume moj, mili kume, kreći svatove,/ Kreći svatove vrime je tvoje./ Sunce je, kume, snisko, blato je sklisko,/ Jer ćemo se doma zadocniti.

Kada se snaša oprašta od svojih, pjeva se: 

Marina braća po dvorui šeću,/ Po dvoru šeću u sunce gledu./ Lako, polako, sunašce jarko,/ Dok nam se naša seka s rodom izljubi,/ S rodom izljubi, majkom podili,/ Ovo je majko moje, ovo je tvoje,/ Ovo je moje i Stipe moga.

U đuvegijinoj kući, očekujući svatove, pjevaju: 

Zabrine se lipog Ive majka,/ Di se moji svati zadocniše?/ Valjda ih je jelen poplašio/ Pa su mladi za goru zaišli...

Svatovi idući đuvegijinoj kući, pjevaju: 

Vikala majka Maru divojku:/ Vrati se natrag, Maro divojko,/ Vrati se natrag, majka te viče,/ Majka te viče, košulju daje,/ Bilo se, mila mati, prije sićati,/ Prije sićati, košulju dati,/ Dok nisam sila do milog kuma,/ Do milog kuma i do divera.

Kad svatovi dođu blizu đuvegijine kuće, pjevaju: 

Dobra večer, dobri domaćine,/ Je l gotova gospodska večera?/ Gotova je al kuvana nije./ Šafran, pafran i riba moruna,/ i kečiga u medu kuvana.

Pred kućom počinje cjenkanje za snašu, pjeva se: 

Plaćaj svekre, pa skidaj divojku,/ Ne mož svekar snašu da isplati.

Prije večere reduše zapjevaju:

Večerajte, večerajte, mene ne čekajte,/ Ja vam neću, ja vam neću, na večeru doći./ Ja ću doći, ja doći, oko pola noći./ Ja ću doći, ja ću doći, večera će proći.

Poslije pola noći, kada snaša i đuvegija »pobignu« na spavanje, nastaje za mnoge goste pravo veselje. Medju ostalim pleše »jastučka«. Pri tom se pjeva: 

Igro kolo, igra kolo, dvadesetčetvero,/ I u kolu, i u kolu lipa Mara igra....

Kada se dvoje, klečeći na jastuku, poljube, svatovi pljeskajući pjevaju: 

Čudo ljudi, čudo ljudi, di se dvoje ljubi,/ Priko plota, priko plota, ni ji ni sramota.

Za vrijeme svatova, ali isto i u predsvatovsko i poslijesvatovsko vrijeme pjevaju se razni stihovi: 

Evo šora kud sam prolazio,/ I divojke koju sam ljubio./ Stare drolje, iziđte napolje/ I vidite koga Ivo vole.

.......

Ja za-ova, ja, ja ,ja/ Koja nije nek čeka...

Ovakve i slične pjesme pjevane su i u Baču, Vajsci i Plavni. Nažalost, svatova je sve manje, pa je teško ovu bogatu kulturnu baštinu oživjeti, ali može je se ipak predstavljati javnosti kroz rad naših kulturnih udruga.

Lit.: Antun Kesejić, Svatovske narodne pesme iz Bođana, u: Grad na Mostongi, Građa za proučavanje istorije Bača, III. dio, Amaterska muzeološka sekcija jugozapadne Bačke, Bač, 1984. godine.