Arhiv tekstova

Ozbiljnije arheološko istraživanje nije rađeno ni na samoj franjevačkoj crkvi niti u samostanskom vrtu. Primjerice, nije otkopan dio temelja sa zapadne strane same crkve, kako bi se vidjelo leži li taj zid na srednjovjekovnim osnovama ili možda sadrži i dio zida iz srednjeg vijeka. 

Po našim pretpostavkama, taj zid je i ujedno dio nekadašnje tvrđave koji nije rušen i on je »kriv« za nepravilnu sjever-jug orijentaciju same crkve. 

 

Arheološki nalazi oko tvrđave

 

Razina tla vrta samostana je za oko jedan metar niža od razine tla na kojem leži crkva. Sa sjeverne i južne strane zida vrta nalaze se ostaci srednjovjekovnog zida, s pravilno raspoređenim zasvođenim otvorima. Zid je zidan u »mješovitoj tehnici« od pustarskog kamena (vrsta vapnenca) i opeke. Nepravilni slog kamena je izravnan slojevima opeke. Ovakav način gradnje karakterizira rimsko, bizantsko ali i tursko graditeljstvo. Ovo su ostaci najvjerojatnije nekog skladišta ili štale, ali možda i nastambe za stalnu posadu smještenu u tvrđavi. Bez podrobnijeg istraživanja to nemožemo tvrditi točno. Nažalost, priliku za takvo istraživanje s južne strane vrta prije tri godine, tadašnji gradonačelnik je propustio.

Arheolog László Szekeres u svojoj knjizi »Srednjovjekovna naselja u sjevero-istočnoj Bačkoj« (zasad izdano samo na mađarskom jeziku) piše: »Prilikom iskopa temelja za Radnički univerzitet (danas Otvoreno sveučilište) 1960. godine u blizini franjevačkog samostana, presječen je kulturološki sloj u čijim su najnižim slojevima pronađeni ostaci keramike iz XI.-XII. stoljeća, iznad njega su se mogli sakupiti ostaci iz XIV. stoljeća, a najgornji sloj je sadržao tipičnu tursku keramiku. Između ovih dvaju slojeva nalazio se intezivan sloj gareži.« 

U jednoj kasnije objavljenoj knjizi piše kako je ovom prilikom pronađen i jarak neke tvrđave. Zapadni zid Otvorenog sveučilišta temeljen je na ovom jarku i zbog slijeganja na njemu je i danas vidljiva velika pukotina. Iz ovog relativno šturog opisa možemo zaključiti sljedeće: da je na ovoj lokaciji postojalo naselje, istovremeno s onim pronađenim u Keru. Najvjerojatnije dvije familije iz plemena Ker naseljavale su lijevu i desnu obalu rječne doline koji je nekad presijecao na dva dijela nekadašnji teritorij slobodnog kraljevskog grada Subotice. Zadatak ovih stanovnika je bio štititi i osiguravati rječni prijelaz koji je bio u pravcu današnjeg Somborskog puta. Na karti od prije 230 godina na ovom je mjestu ucrtan most u visini male statue svetog Ivan Nepomuka, koji se nalazi u niši zida Radićeve zadužbine.

 

Pretpostavljena osnova tvrđave

 

Na temelju Szekeresova zapisa i ostataka srednjovjekovnih zidova možemo zaključiti kako je tvrđavu okuživao jedan jarak i najvjerojatnije bedem od zemlje i palisada. Analogno tadašnjim utvrdama ova utvrđena linija elipsastog (kružnog) oblika je bio tzv. vanjski grad, ili prva linija obrane, teritorij današnjeg vrta franjevačkog samostana. Tvrđava građena od čvrstog materijala – opeke na uzvišenju – predstravljala je unutrašnji grad ili posljednju liniju obrane. Jarkovi su bili ispunjeni vodom iz rijeke Vrbak koja je tekla sa sjeverne strane grada. Dio ovih voda je skrenut u jarkove sa sjeverne, istočne i južne strane šanca, a prirodni tok, koji prati današnja Ulica Dimitrija Tucovića, branio je grad sa zapadne strane. Kako bi se ovo postiglo, najvjerovatnije krajem XV. ili početkom XVI. stoljeća podignuta je brana na ovom vodotoku i tako je stvoreno umjetno jezero. Turski putopisac Evlija Čelebi 1665. godine ovako opisuje Suboticu (Soboska): »Tvrđava se nalazi usred široke poljane, a na zapadnoj strani tvrđave nalazi se jedno jezerce u kojem se lovi riba. Utvrda Soboske nalazi se na obali ovog jezera, u unutrašnjoj tvrđavi nalazi se jedna tvrđavica građena od cigle, u (vanjskoj) tvrđavi nalazi se 40 turskih (vojničkih) kuća i džamija, a varoš koja je opkoljena palisadom ima 140 kuća nevjerenika, pokrivenih trskom i šašom. Ima mnogo vrtova i vinograda.« (s turskog preveo Elõd Vass).

U sljedećem nastavku pokušat ćemo rekonstruirati izgled unutrašnje tvrđave.

Nastavak: Subotica-

izgled unutrašnjeg grada