Arhiv tekstova

Nekoliko tisuća vjernika iz Subotičke biskupije i iz drugih mjesta širom Vojvodine okupilo se prošloga vikenda na jednom od najvećih marijanskih svetišta na našem podneblju, na Bunariću. 

Osim vjernika iz subotičkih i okolnih župa na Bunarićko proštenje zahvaliti Gospi od suza i moliti ju za zagovor došli su i vjernici iz: Slavonskog Broda, Iriga, Sombora, Vajske, Apatina i drugih mjesta iz Vojvodine.    

Na sam dan proštenja, 31. kolovoza, svečano euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić, uz koncelebraciju subotičkog biskupa mons. dr. Ivana Penzeša, župnika iz Slavonskog Broda vlč. Andrije Đakovića, kao i svećenika Subotičke biskupije. Nedjeljnom slavlju predhodila je trodnevica kao duhovna priprava za proštenje, kao i subotnje svečano bdjenje, koje se sastoji od službe pokore, službe svjetla i svete mise.

 

Euharistijska slavlja

 

Sam dan proštenja započeo je dvojezičnom sv. misom u 7 sati, koju po tradiciji predvode oci franjevci iz subotičke franjevačke crkve sv. Mihovila. Ove godine svetu misu je predvodio gvardijan pater Ivan Bošnjak. Misa je služena pokraj same kapelice, koja je najstarija građevina na bunarićkom svetištu, podignuta 1893. godine. 

Svečanu biskupsku svetu misu na mađarskom jeziku predvodio je biskup subotički mons. dr. Ivan Penzeš. S obzirom da je proštenje sastavni dio Dužijance, središnjem misnom slavlju na hrvatskom jeziku nazočni su bili i ovogodišnji bandaš i bandašica – Nebojša Stipić i Marijana Kujundžić, koji su Gospin lik na početku misnoga slavlja donijeli do oltara. Nakon svete mise vjernici su imali priliku poljupcem iskazati štovanje Majke Božje. Gospin lik, koji je srce svetišta, tijekom godine se nalazi u maloj kapelici, koja je prije nekoliko godina natkrivena, te je ovdje tijekom cijele godine moguća tiha molitva. Vjernici dolaze samostalno i mole zagovor Gospe Sirakuške ili kako je mnogi zovu – Gospe od suza. U organizaciji Caritasa Majčin zagovor su došli moliti i bolesni i nemoćni vjernici za koje je, kao i za pokojne bunarićke hodočasnike, u poslijepodnevnim satima služena sveta misa koju je predvodio župnik s Palića vlč. Josip Leist. 

Ovo svetište je posebno, jer se na jednom mjestu okupljaju vjernici i Katoličke i Pravoslavne crkve, te je misnom slavlju bio nazočan i na kraju mise se vjernicima obratio i episkop jegarski Porfirije.

 

Duhovna priprava

 

Svečano subotnje bdijenje predvodili su biskup subotički mons. dr. Ivan Penzeš, katedralni župnik mons. Stjepan Beretić i rektor svetišta mons. dr. Andrija Kopilović. 

Za vrijeme službe pokore vjernici su imali prigodu za svetu ispovijed, dok se za to vrijeme molila sveta krunica. Jedan od najdirljivijih trenutaka te večeri uvijek je služba svjetla, kada vjernici s upaljenim svijećama u rukama idu u svečanoj povorci oko svetišta. Ovaj dirljiv trenutak, kako je naglasio i rektor svetišta, nije obično hodanje nego duboki izraz i priznanje vjere. Za vrijeme procesije čitan je napjev Marijanski Akathistos, koji veliča i štuje Marijin lik, a svakako je upotpunio duhovni doživljaj ovoga susreta. Misno slavlje nakon procesije predvodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. Loše vrijeme koje je cijele večeri pomalo ometalo bdjenje, kao i kiša koja je počela padati pred sam kraj mise, nisu omogućili vjernicima dulje zadržavanje u svetištu. Kao priprava za Bunaričko proštenje u srijedu je započela trodnevica svetom krunicom, tumačenjem i prigodnim razmatranjem krunice. Sljedeći dan na osobit način je iskazano štovanja Majke Božje kroz najstariji napjev Marijanski Akathistos, tj. kroz molitvu Majci Božjoj, koja se moli na latinskom jeziku. Pobožnost križnog puta, uz propovijed i blagoslov, održana je u petak 28. kolovoza. 

 

Povijest i tradicija

 

Mnogo je nepoznanica o tome kako je zaživjelo marijansko svetište na Bunariću. Još u XIX. stoljeću vjernici su dolazili na Bunarić, na izvor žive vode, koji je rijetkost u ovim krajevima. U XIX. stoljeću i sve do šezdesetih godina XX. stoljeća dolazili su vjerenici na Bunarić na mlade subote, ali je ritual bio takav da se prvo išlo u franjevačku crkvu na misu, da bi onda poslije toga došli do izvora, molili se, obavili pobožnost, oprali bolesne dijelove tijela, umili se, vodu pili te je nosili i kući. Tako bi obavili kult molitve i vode i vratili se u franjevačku crkvu na večernjicu i s time je hodočašće toga dana bilo završeno. Tradicija da se na Bunarić ide posljednje nedjelje u kolovozu je ostala poput spontanog proštenja. Pokojni biskup Lajčo Budanović na ovome je mjestu uveo i liturgijsko štovanje. U njegovo je vrijeme proštenje na Bunariću zaživjelo kao masovna svetkovina. Na ovome mjestu nalazi se i najstarija građevina na bunarićkom svetištu, a to je kapelica Majke Božje, koja je podignuta 1893. godine, kao i veliki križ. U prijašnja vremena su se vjernici oko njih okupljali i štovali Gospu. Sam bunar je točno u samoj kapeli. Šezdesetih su godina prošloga stoljeća tadašnji biskup Matiša Zvekanović i mons. Andrija Kopilović odlučili svetištu polako dati liturgijsko-pastoralni profil. Ono je nakon kongresa u Mariji Bistrici i Zagrebu proglašeno biskupijskim svetištem i donesen je lik Sirakuške Gospe, koji je i danas postavljen u kapeli. Kip je u Sirakuzi, na Siciliji, proplakao. Kopija toga lika je donesena na Bunarić i od tada se prešlo na današnji način liturgije. Svaka prva subota u ljetnim mjesecima je liturgijsko okupljanje, a proštenje je zadnji vikend u kolovozu. Sada ima čak 22 marijanska dana u godini, tako je liturgija na Bunariću i sadržajno obogaćena u odnosu na prijašnje godine.