Arhiv tekstova

Godišnjim odmorima je kraj, baš kao što se odrasli polako vraćaju na svoja radna mjesta i djeca kreću u novi razred. Započinje još jedna nova školska godina i s njom nove obveze, nove aktivnosti, nova prijateljstva, pa i ljubavi. Ipak, u svemu ovome jednom manjem broju đaka je malo teže nego drugima. Oni po prvi puta uzimaju svoje teške školske torbe, bilježnice, knjige, spremaju pribor i po prvi puta otvaraju velika školska vrata i vrata velikog svijeta. Oni su samo sada i nikad više mali prvašići, često puta uzbunjeni i uplašeni, kako i što dalje? 

Često su, kao i prvašići, i roditelji uzbuđeni i uplašeni. Ukoliko je tako, pokušajte da vaš prvašić to ne vidi. Pokušajte ga hrabriti i snažiti, iako ste obuzeti u isto vrijeme i brigom i ponosom. 

 

Pripreme kao zajednička aktivnost

 

Polazak u školu nije nimalo lako razdoblje u životu jednog djeteta, ali nije stresno samo za dijete, nego i za roditelje. Većina djece to prihvati puno lakše nego što roditelji zamišljaju da će biti, no, svakako budite uz njih, jer ipak vi kao roditelj možete olakšati taj novi početak. Vrlo je važno od početka kod djeteta razvijati pozitivne stavove prema školi. Neki roditelji imaju negativna iskustva iz svojih školskih dana ili se ne slažu s pojedinim stvarima u našem školskom sustavu pa, najčešće nenamjerno i nesvjesno, kod vlastite djece potiču izgradnju negativnog stava (ili čak straha) prema školi ili onome što ih tamo očekuje. Ne zaboravite da su maleni kao spužve, da nas prate, upijaju naše riječi i postupke i kad toga nismo svjesni. Svaki roditelj je važan model u životu svog djeteta i ono će se u mnogim slučajevima voditi vašim ponašanjem, kako bi naučilo kako u pojedinim situacijama reagirati. 

Vrlo je korisno da dijete i prije polaska u školu počnete pripremati na ono što ga očekuje. Pokušajte dijete uključiti što je više moguće u pripremne aktivnosti poput nabave torbe za školu, knjiga, školskog pribora i drugih potrepština. Činjenica je da roditelji nemaju danas dovoljno novca za sve dječje želje, ali pokušajte im napraviti potreban kutak za školu. Ne mora to biti sve novo i kao u filmovima, ali je bitno da imaju svoj dio za učenje. Stoga pokušajte urediti kutak koji će biti mjesto gdje će dijete spremati svoje knjige i pisati zadaću. Važno je da u radnom kutku ima što manje stvari koje bi ga mogle ometati (poput igračaka, sličica, stripova i sl.). Uređivanje radnog prostora možete pretvoriti u zajedničku aktivnost u kojoj će vaše dijete pridonijeti vlastitim idejama. Stari radni stol možete zajedno urediti (prefarbati ga ili izlijepiti samolepljivom folijom koja je nalik drvetu ili nekim dječjim motivima). Dovoljno je i da napravite premještaj namještaja u sobi i da skupa uvijete bilježnice, napišete naljepnice ili poslažete knjige i bilježnice u radni stol. 

 

Ah, ta slova, brojke...

 

Svako dijete je posebno i ima drugačije predispozicije i interese, nemojte previše očekivati i tražiti od djeteta nemoguće. Dozvolite mu da vlastitim zalaganjem postigne uspjeh. To je predivan osjećaj, koji je koristan za razvoj sposobnosti i za samopouzdanje djeteta. I naravno, svakako ga pohvalite kad nešto dobro napravi. 

U početku ćete vjerojatno i vi ponovno »krenuti u školu«, učiti pisati slova, brojeve, čitati priče. Vaš mali đak će trebati vašu pomoć, ako ništa drugo, onda u razvijanju radnih navika i pre-uzimanju odgovornosti za vlastite obveze. Puno je to posla, uz svakodnevni posao i ostale obveze jednog roditelja. I eto zamke! Događa se da roditelji ne rade sa svojim djetetom, nego rade umjesto njih. »Bit će brže ako ja to uradim!« Istina, to je brže, točnije, urednije... No, dugoročno vrlo loše za dijete. Ne samo da se tako neće osamostaliti i razviti radne navike i vještinu učenja, nego će takav način rada imati negativan utjecaj na već spomenutu sliku o sebi. Dakle, pokušajte pratiti, provjeriti, i ako treba ispraviti, ali pustite dijete da odradi svoj dio posla, jer vi ste vašu školu završili.