Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Ivo Vojnović (1857.-1929.)

Rođen je 1857. godine u Dubrovniku. U Splitu završava pučku školu, te pohađa gimnaziju. Maturirao je u Zagrebu, gdje nastavlja školovanje upisujući studij prava. Nakon što je 1879. diplomirao, službuje kao sudski činovnik u Zagrebu, Bjelovaru, Zadru, Dubrovniku i Supetru. Godine 1907. otpušten je bez prava na imovinu, te imenovan dramaturgom Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu. Od 1911. godine Ivo Vojnović je profesionalni književnik. Za vrijeme Prvog svjetskog rata je uhićen je zbog svoje jugoslavenske političke orijentacije, ali većinu kazne provodi u bolnici u Zagrebu. Od tada strada Vojnovićev vid, koji će se do kraja života pogoršati gotovo do sljepila. Nakon rata odlazi u Nicu (Francuska), gdje ostaje do 1922. godine, odnosno do povratka u Dubrovnik, gdje će uglavnom i ostati, sve dok pred kraj života ne ode u Beograd, gdje umire u kolovozu 1929. godine.
Godine 1877. Vojnović objavljuje članke »Narodnom listu«, da bi se 1880. godine kao pisac pripovijest »Geranium (Vienac)« predstavio čitateljstvu. Godine 1884. objavio je zbirku pripovijedaka »Perom i olovkom«, a 1886. godine tiskan je i Vojnovićeva pripovijest »Ksanta«. Riječ je o proznim djelima, koja svojim oslanjanjem na psihološke i simboličke sastavnice, predstavljaju Vojnovića kao prethodnika moderne. Od 1889. godine, kada objavljuje salonsku komediju »Psyche« za koju je nagrađen nagradom Matice hrvatske, Vojnović se u književnosti javlja uglavnom kao dramski pisac. Svojim dramama »Ekvinocijo« (1895.), »Dubrovačka trilogija« (1903.), »Maškerate ispod kuplja« (1922.) i »Prolog nenapisane drame« (1929.) Vojnović dovodi na scenu dubrovački život, najčešće prikaz života koji u sadašnjosti polagano nestaje. Dubrovački govor, naglašena simbolika ambijenta u kojem se odvija zbivanje, te izostanak patetike i deklamatorstva samo su neke od odlika Vojnovićevih drama koje su svojom pojavom na repertoaru, zasićenom domaćim i »uvoznim« komedijama i historijama, obogatile i u novom smjeru uputile hrvatsku dramsku produkciju. Autor je i konverzacijske drame, koja je tematski donekle slična Vojnovićevom dramskom prvencu, »Gospođa sa suncokretom« (1912.), kao i drama nastalih na tragu oduševljenja jugoslavenskom idejom, a na podlozi usmenog stvaralaštva, odnosno drama »Smrt majke Jugovića« (1907.) i »Lazarevo vaskrsenje« (1913.) koje književnopovijesna znanost najčešće smatra manje uspjelim od Vojnovićevih »dubrovačkih drama«. 
Iako je njegov lirski opus nevelik, Vojnović je autor jednog od značajnijih pjesničkih ciklusa hrvatske književnosti. Riječ je o ciklusu naslovljenom »Lapadski soneti« (1892.), odnosno o lirici strogo zatvorene forme, najčešće zaokupljenoj dubrovačkim motivima intoniranim melankoličnim ugođajem.
 
  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika