Arhiv tekstova

Ovosezonski slogan Hrvat-ske turističke zajednice glasi: »Kad srce kaže ljeto, kaže Hrvatska«, a sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća za veliki broj Subotičana on je glasio: »Kad srce kaže ljeto, kaže Orebić!«. Razlog je bio posve praktičan: veliko Subotičko odmaralište, mali bungalovi s čajnom kuhinjicom i zajedničkim sanitarnim čvorom, parking prostorom, plaža udaljena desetak minuta, puno »poznatih«, ljetovanje preko sindikata za malo novca i na više rata.

I tako, nakon rata i poslijeratnih krpljenja, s željom da oživim uspomene iz foto-albuma i prizovem boje i mirise ljeta i djetinjstva, odlučila sam se, dvadeset godina poslije, ponovno posjetiti to malo mjesto na jugozapadnom dijelu poluotoka Pelješca. 

Poslije Istre, Pelješac je drugi po veličini poluotok hrvatskog dijela Jadranskog mora. 

Ono što ovaj poluotok najdomljivije resi jest priroda. Još uvijek je to netaknuta priroda i predstavlja bijeg od urbanog života. Više se radilo na sadnji vinograda autohtonim sortama grožda, a manje na izgradnji objekata. I dalje se u zraku osjeća ona esencija mirisa četinara pomiješana s vlažnim i slanim okusom mora. A kako je Orebić smješten u podnožju brda Svetog Ilije i od Korčule razdvojen Pelješkim kanalom (gdje uvijek puše vjetar te predstavlja raj za surfere), njegova okrenutost suncu i blagi maestral čine ove arome još intenzivnijima.

 

Sve isto, samo malo

uređenije

 

Orebić – kojeg nazivaju i biserom Pelješke rivijere – neformalno je podijeljen na dva dijela. Stari i novi dio. Stari dio je onaj od marine i pristaništa trajekta za Korčulu prema plaži Trstenica, a novi onaj prema hotelima. A s vremenske distance duge dva desetljeća još je jedan, noviji dio, a to je onaj iznad magistrale (Ulica bana Josipa Jelačića). Ovdje je sada izgrađeno dosta novih kuća, uglavnom su ih podigle izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Ostalo je gotovo sve ostalo isto, sada još samo malo uređenije.

 

Trstenica k’o nekad

 

No, kako odlazak na more obuhvaća prije svega kupanje, sunčanje i ljenčarenje na plaži, gradska plaža Trstenica još uvijek je ista. Neki su se borovi posušili (ili su ih posjekli), tu je i dalje isti kafe bar, tuševi, izvor vode još nije presušio. Jedina novina je ta da je veliko stubište pod nagibom sada izbetonirano, tako da je omogućen lakši pristup invalidima i obiteljima čija su djeca još uvijek u dječjim kolicima. Ulaz na plažu je besplatan. Nema iznajmljivanja ni ležaljki niti suncobrana, tako da je slika šarena. Najviše gostiju je iz Češke, Poljske i Bosne i Hercegovine.

Za vodene sportove zadužen je nautički centar »Morski čovik«, koji u svojoj ponudi ima mogućnosti iznajmljivanja čamaca i pedalina, školu skijanja na vodi, kao i razne izlete do malih otoka preko puta.

 

Duž šetališta…

 

Duž šetališta kneza Domagoja (od Trstenice prema Skveru) sve one plaže s krupnijim kamenjem također su pune kupača. Obližnje česme-fontane (ima ih sedam), koje su postavljene u 19. stoljeću kada se izgrađivao vodovod na Pelješcu, restaurirane su i imaju pipe, a voda je pijaća. Ostali su i svi oni restorani i konobe (manje ili više uređeni), poput Karake, čuvenog Jadrana, Pelješkog dvora, a otvoreni su i neki novi. Što se tiče cijena, kava je 6-8 kuna, sok 8-10 kuna...

Oni koji se odluče po prvi puta posjetiti Orebić trebali bi znati da je on »kolijevka pomorskih kapetana«. Godine 1586. pomorci obitelji Orebić obnovili su kaštel usred utvrđenog naselja, koje je po njima dobilo naziv. I ostale obitelji okretale su se moru i njihovi su brodovi bili važan dio dubrovačke trgovačke mornarice, a za vrijeme Austro-Ugarske i car Franjo Josip osobno je otvorio jedno brodogradilište. Danas ono više ne postoji, ali su zato tu kuće brojnih pomorskih kapetana kao i Pomorski muzej, osnovan 1957. godine.

 

Samostan na brdu

 

Još jedna od znamenitosti ovog »malog mista« je franjevački samostan i crkva Gospe od Anđela, koji se nalaze na brdu Sveti Ilija. Odatle »puca« nezaboravan pogled na Korčulu, a kada je jako vedro i na Mljet i Lastovo. A predaja kaže da su kapetani, kada su odlazili na dugu plovidbu, a naročito kada su se iz nje vraćali, brodskim sirenama pozdravljali Gospu od Anđela, a da su im franjevci otpozdravljali crkvenim zvonima. 

Za susjednu Korčulu – grad »Marka Pola« male brodice voze veoma često, te se boravak u Orebiću može iskoristiti i za posjet ovom otoku.

Što se tiče noćnog života, on nije pretjerano bogat. Uobičajena je opuštena šetnja duž obale uz sladoled (kugla 5 kuna), ili večera uz morske specijalitete, kao i kapljicu vina u nekoj od konoba. A vinske karte, naravno, nude i neizostavne domaće sorte: dingač, postup i pelješac.

U ljetnjim večerima održavaju se »Dani kulture Općine Orebić« koji obuhvaćaju koncerte, kazališne predstave, izložbe i pučke svečanosti.

Ovaj slikoviti gradić nudi razne aktivnosti, kako za one malo razmaženije goste, tako i za one tzv. »paradajz turiste«. Ipak, čini se da je Orebić, prije svega, i dalje mjesto obiteljskog odmora.