Arhiv tekstova

Subotička tvrđava je jedna od najzačajnijih ali istovremeno i najzagonetnijih srednjovjekovnih građevina. Značajna je jer je ona sačuvala izvesni kontinuitet življenja sve do oslobođenja od Turaka, a za vrijeme turske vlasti zbog nje je Subotica bila centar turskog upravljačkog okruga, nahije (teritorij današnjeg Sjevernobačkog okruga je skoro identičan s teritorijem turske Subotičke nahije?!). 

Znamo gdje je tvrđava stajala, na mjestu današnjeg kompleksa franjevačke crkve i samostana. Pouzdano ne znamo njenu osnovu i izgled. Znamo da je od 1525. do 1527. godine doživjela četiri opsade, od toga tri puta je opsađivač bio njen  feudalni vlasnik Török Bálint. Znamo da su nakon ukidanja Vojne krajine franjevci i kapetani vodili dugotrajni spor oko vlasništva, i na kraju pobijedili su franjevci. Znamo da je franjevačka crkva nepravilno postavljena, naime ulaz u hram je s južne strane a oltar na sjeveru, a kod svih katoličkih crkava ulaz je s istočne, a oltar sa zapadne strane.  

 

Pisani tragovi o 

Subotičkom kaštelu

 

U pisanim dokumentima tvrđava se prvi put spominje 1499. godine kao kaštel – castellum Zabadka. Dokument iz 1502. godine spominje ga kao Castrum Zabadka, što znači – tvrđava. Ona je izgrađena krajem XV. stoljeća, sudeći po dokumentu iz 1717. godine, koji je pronađen prije dvadeset godina u Bečkom arhivu. Carski komesar, koji je došao rješavati spor kapetana i franjevaca, priopćuje kako iznad kapije postoji ploča na kojoj piše da je gradnja završena 1470. godine. Uz izvještaj komesar je napravio i jednu skicu osnove tvrđave. Graditelj je bio erdeljski vojvoda János Dengelegi Pongrácz, koji je grad Zabadku s okolnim naseljima dobio u posjed krajem 1464. godine, znači gradnja je mogla najranije početi 1465. godine. Od 1498. godine se spominju i kaštelani – kapetani tvrđave, i to su Péter Billye i Ambrus Ethelei. Poznata su imena i ostalih kapetana sve do 1525. godine.

 

Kako je izgledala 

tvrđava? 

 

Razni istraživači su pokušali rekonstruirati izgled tvrđave na osnovi prikaza na prvim geografskim kartama. Prvi prikaz je na karti tajnika Lazara iz 1528. godine. Na osnovi tog crteža, koji liči više na znak, ne možemo skoro ništa zaključiti, jer su npr. Subotica i Tavankut prikazani skoro identičnim znakom, s tim da je tavankutska građevina još veća od subotičke. Po mom mišljenju ovi crteži prikazuju prije crkve nego nekakve tvrđave. Sljedeća karta je izrađena 1552., a tiskana je 1556. godine. Autor te karte je Wolfgang Lazius, koji je namjeravao »popraviti« kartu tajnika Lazara. Po svemu sudeći, karta je više puta izdavana i dorađivana, jer zasad raspolažem s tri izdanja i na svakom subotička tvrđava izgleda drugačije te teško možemo tvrditi koji je prikaz najtočniji. Tu treba napomenuti da su neki crteži tvrđava na Laziusovoj karti realni i vjerojatno su nacrtani na temelju skica izrađenih na terenu. U Bečkom ratnom arhivu osamdesetih godina pronađena su dva crteža, jedan crtež perom a drugi akvarel, koji prikazuju logor i raspored vojske Eugena Savojskog koja se vraćala iz pobjedonosne bitke kod Sente. Logor se nalazio pokraj Palićkog jezera, na Žutoj obali, a nepoznati autor 1697. godine je nacrtao i vedute Subotice, koji se u nekim detaljima razlikuju. Najvjerojatnije je prvo nacrtan crtež s perom, kao skica, a akvarel je već razrađeniji. Na oba crteža se vide dva masivna tornja s prozorima, a iza njih, ili na jednoj kuli, i jedan tanji toranj. Na akvarelu jednu zgradu možemo identificirati kao crkvu. To su zasad prikazi s kojima raspolažemo. U sljedećem nastavku pokušat ćemo na temelju dosadašnjih saznanja rekonstruirati jednu moguću varijantu subotičke tvrđave.

 

U nastavku – subotička 

tvrđava II. dio