Arhiv tekstova

Unatoč relativno kratkom djelovanju u Bačkoj, Hrv-atska seljačka stranka je radom na nacionalnom osvještavanju ostavila neizbrisiv trag u kolektivnoj memoriji bačkih Hrvata, istaknuo je povjesničar i sociolog Mario Bara u svojem predavanju s temom »Hrvatska seljačka stranka u Bačkoj: političko, kulturno i gospodarsko djelovanje«, koje je prošloga tjedna održano u Subotici i Somboru.

»Bačkim Hrvatima nerijetko se spočitava da su hrvatstvo ‘otkrili’ preko Radićeva seljačkoga pokreta i HSS-a, neovisno o evident-nosti ranijih svjedočenja hrvatstva bačkih Bunjevaca i Šokaca. Pokret i stranka su nesumnjivo ostavile trajnoga traga na izgradnju njihove nacionalne svijesti«, rekao je Bara.

 

Počeci djelovanja

 

Iako je i prije bilo kontakata i suradnje na području kulture, intenzivnije djelovanje HSS-a u Bačkoj  počelo je nakon osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine. Stranka je u početku bila vezana za salaške i pojedine seoske sredine, u kojima su Hrvati živjeli odvojeno od drugih naroda, i ostali su izvan asimilacijskih utjecaja gradskih središta. 

Vjerojatno najstarija organizacija HSS-a (koji je tada nosio ime Hrvatska republikanska seljačka stranka) osnovana je u Bačkom Monoštoru 1921. godine. Tijekom 1923. osnovane su podružnice HRSS-a u Subotici, Tavankutu, Maloj Bosni, Somboru sa salaškim naseljima (Nenadić, Gradina, Bezdanski Salaši, Matarići, Lugumerci), ali i među Mađarima i Nijemcima u okolici. Osnivači ogranaka bili su uglavnom seljaci, ali i studenti, odvjetnici i druge osobe koje nisu izravno ovisile o državnoj službi i plaći. Istaknuti »radićevci« u to doba bili su: Mirko Ivković Ivandekić, Mihovil Katanec i Stjepan Vojnić Tunić. Zbog stalnoga oporbenoga držanja i kritiziranja državnoga uređenja HRSS je bio pod pritiskom režima, kao i simpatizeri u Bačkoj. 

 

Ujedinjenje Hrvata

 

Na državnoj razini HSS je ostvarivao dobre rezultate, dok je u Bačkoj, zbog razjedinjenosti Hrvata, imao skromne rezultate sve do prevladavanja međusobnih nesuglasica 1930-ih. Naime, većina nesporazuma između Blaška Rajića, vođe Bunjevačko-šokačke stranke (BŠS) i Stjepana Radića, lidera HSS-a, bila je uzrokovana Radićevim kritikama svećenstva i klerikalnih stranaka. Međutim, 1925. godine dolazi do pobjede Radićeve struje u BŠS-u, a iduće godine i do pristupanja te stranke HSS-u.

Hrvatska seljačka stranka 1926. godine održava svoje skupštine u Subotici (na kojoj Stjepan Radić izgovara rečenicu: »Bit će i ova Subotica Atena hrvatska«) i Somboru (na kojoj je pročitana »Somborska deklaracija«). 

Atentat na Stjepana Radića 1928. godine u beogradskoj Narodnoj skupštini donosi formalni kraj jedne faze političkoga života u HSS-u. U međuvremenu, dolazi do uvođenja apsolutističkog režima kralja Aleksandra Karađorđevića: HSS biva zabranjen, »Seljačka sloga« u otežanim uvjetima policijske prismotre ubrzo prestaje s radom, a članstvo u Bačkoj nacionalno djelovanje nastavilo je u kulturno-prosvjetnim i katoličkim društvima.

 

Obnavljanje rada

 

Djelovanje HSS-a u Bačkoj obnavlja se s političkim prilikama nakon 1934., a HSS-ovci djeluju u Udruženoj opoziciji, koju predvodi Vladko Maček. Zanimljivo je da Josip Vuković - Đido osvaja gotovo 10.000 glasova u Subotici i zastup-nički mandat na Mačekovoj listi. Isto tako, u razdoblju 1935.–1941. obnovljeni su stari, ali i otvoreni novi ogranci »Seljačke sloge« u Bačkoj. 

Koristeći se vanjskopolitičkim okolnostima HSS pokušava ostvarenje hrvatske autonomije, u koju su se nastojali uključiti i dijelovi Bačke naseljeni Hrvatima. Bački Hrvati upućuju niz delegacija hrvatskom vodstvu u nadi da će pritiscima uspjeti ostvariti zauzimanje za njihov položaj u pregovorima Cvetković-Maček (predvodnici delegacije bačkih Hrvata kod Mačeka u travnju 1939. bili su Josip Vuković - Đido i Blaško Rajić). 

Neuključivanje kotara Subotica, Sombor, Apatin i Odžaci u granice Banovine Hrvatske bački su Hrvati dočekali s razočaranjem, ali su nastavili djelovati na priključenju matici. U vrijeme Drugog svjetskog rata članstvo HSS-a u Bačkoj se pasiviziralo, iako su postojali povremeni kontakti između pojedinaca iz bačkoga HSS-a s onima u Hrvatskoj. Nakon rata rad i ideje prilagođene su novim prilikama – postale su organizacije u službi komunističke ideologije. Nakon 1950-ih stranka postupno prestaje djelovati, a posljednje akcije u Bačkoj bile su otpor zatvaranju hrvatskih kulturnih i katoličkih društava.