Arhiv tekstova

Kabinet premijera Mirka Cvetkovića preuzeo je na sebe izradu konačnog prijedloga reforme cjelokupnog javnog sektora, piše beogradski list Blic. Cvetkovićevi suradnici će, navodi se, uskoro uputiti ministarstvima smjernice za reformu, koja ne podrazumijeva samo otpuštanje viška uposlenih, već i efikasniju javnu upravu. Pri provođenju reforme  uzet će se u obzir i preporuke Svjetske banke za pojedine oblasti poput zdravstva i prosvjete, a  te preporuke predviđaju ukidanje velikog broja odjela u školama u Srbiji pri čemu bi »stradali« odjeli s malim brojem učenika. 

Subotičani izgleda imaju čast da upravo u njihovom gradu započne novi školski eksperiment – ovoga puta on se zove racionalizacija. Pa iako je strategija racionalizacije škola i odjela u Srbiji tek u pripremi, sudbina jednog, kako ga nazivaju patuljastog, odjela s nastavom na hrvatskom jeziku u jednoj subotičkoj osnovnoj školi je zbog te »racionalizacije u najavi« neizvjesna. Odobrenja za formiranje odjela još uvijek nema, kao što nema niti odobrenja za uvoz neophodnih udžbenika. Kao što smo pisali, udžbenici na hrvatskom jeziku nisu tiskani u Srbiji iz različitih razloga, a ministar nije odobrio uvoz udžbenika iz Republike Hrvatske, premda je takva zakonska mogućnost predviđena. Prvi rujna i početak školske godine je u utorak, a predstavnike Hrvatskog nacionalnog vijeća, koji su u Ministarstvu obrazovanja razgovarali o ovome problemu, državni je tajnik za obrazovanje uputio na Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, koje je već dalo svoju suglasnost za sve udžbenike, da ponovno traže suglasnost, ovoga puta za manji broj udžbenika – »koji su izričito potrebni za nastavu«. Kao što smo već pisali u našem tjedniku, zahtjev za odobrenje uvoza udžbenika HNV je uputio Ministarstvu još u travnju. Zašto se toliko trebalo čekati i kakav je smisao ponovnog traženja suglasnosti od Pokrajine, valjda nikome nije jasno. Jasno je međutim, da je u ovoj situaciji neophodno razraditi strategiju obrazovanja na hrvatskom jeziku, a dobro bi bilo poboljšati i taktiku. Strategija čekanja već je dovoljno usporila izgradnju hrvatske manjinske infrastrukture. Umjesto toga, korisnije bi bilo ugledati se na »stare« manjine i aktivno se uključiti u izradu prijedloga racionalizacije vlastite školske mreže.