Arhiv tekstova

Koji dan sam slučajno otvorio TV kanal »Tele pace«. To je, inače, televizijski kanal koji često posuđuje svoj program iz Vatikana. Zainteresirala me je misa koju je služio Benedikt XVI. u onoj crkvi koja je bila njegova naslovna crkva dok je bio kardinal. Naime, svaki kardinal je član »Rimskog klera«. Dakle, svaki kardinal je u Rimu »kod kuće«. Stoga ima u dekretu kreiranja kardinalom i crkvu koja je njemu dodijeljena.

Zanimljivo je da je kardinal Ratzinger, kad je postao Papa, učinio posjet svojoj bivšoj naslovnoj crkvi. Držao je homiliju. Pri kraju je odložio pisani tekst i zamolio slušatelje za pažnju za samo tri riječi. Bit će kratko, par minuta. Zanimalo me koliko je to »papinskih par minuta«. Trajalo je pola sata. No, ono što je govorio, daleko je bitnije i zaslužilo je i više vremena. 

 

BIT KRŠĆANSTVA JE RADOST

 

Postavio je pitanje – znamo li koje su tri ključne riječi u Novom zavjetu i čine Novi zavjet? Moram priznati. I ja sam sebi to pitanje postavio i ne bih znao dati bolji odgovor. Onda je on počeo. Prva riječ Novog zavjeta koja sadrži najjaču poruku je: RADUJ SE. I tada se upustio u tumačenje grčkog značenja te bogate riječi, koja je i poruka, i pozdrav, i vijest, i sadržaj. Nevjerojatno koliko elemenata sadrži samo etimološko tumačenje. Kada je došlo teološko, ostao sam zadivljen bogatstvom smisla koju ta riječ u sebi nosi. Uistinu, bit kršćanstva je radost. Radost ponajprije radi vijesti koja je u sebi oslobađajuća, a to je život i djelo Isusa Krista. Jedini put, istina i život je On. Ako znamo kojom cijenom smo privedeni u zajedništvo s Njim, a po Njemu s Ocem i Duhom, kako ne biti radostan? Nastavio sam kasnije reflektirati na ovu riječ. Usporedio sam sebe i svoju okolicu i postavio pitanje – koliko je stvarno među nama prisutna radost? Ona nije veselje – koje može biti i plod čašice vina – ona je radost, plod čiste savjesti. Plod punine. Plod sreće. Kako je važna čista savjest, pošten rad, istinska sreća da bi čovjek mogao biti radostan. Jasno, radost se ne da glumiti, ona je nutarnje svjetlo koje izbija iz naših očiju, odzvanja našim usnama, vidi se u našim djelima, stoga plijeni i osvaja naše sugovornike. Osjeća se prisutnost punine osobe koja iz »bogatstva srca« govori, čini, zrači. Kako je danas poželjna radost kao poluga života, kao snaga, pa i kao smisao. Čini mi se ponekada da evanđelje u svojoj punini još nije dospjelo do nas. Još nismo slobodni. Još nismo iznutra sigurni da smo spašeni. Ili nam možda savjest ne da biti radosnima? Ili naša djela? Svakako je ova riječ i poruka istinita i osjetio sam kako često zaboravljam na temeljnu kršćansku poruku: biti radostan.

 

UTJEHA I POZIV

 

Druga riječ koju je Papa spomenuo bila je: NE BOJ SE! Za nas je to cijela rečenica, a u grčkom obliku to je samo glagolski oblik. Ponovno etimološko tumačenje koje pokazuje koliko je Papa siguran u svom znanju i poznavanju teologije i onoga što se iza same etimologije krije. I ponovno je pokazao kako je puno važnije ono što ta riječ poručuje. Nisam zapamtio koliko se puta u Svetom pismu ta riječ spominje, ali svakako više od stotinu puta. Redovito je Bog upućuje prestrašenom čovjeku: ne boj se. Grješnom čovjeku: ne boj se. Malom čovjeku: ne boj se. Novi zavjet je u cijelosti okrenut malenom čovjeku. Okrenut je ugroženom, grešnom, izgubljenom. Što može biti snažnije kada ti Sudac života utješno dovikne: ne boj se. To biva onda i utjeha i poziv. To nije prijekor nego ohrabrenje. I ponovno sam reflektirao u sebi tu riječ – koliko je uopće ja upotrebljavam? Kao ohrabrenje, kao utjehu, kao pomoć. Čini mi se da je ta riječ postala eventualno samo fraza, a zaboravljamo – ako je istinita, ona spašava iz svake situacije. Uistinu Novi zavjet je jedinstvena poruka koja nam je pokazana u Isusu Kristu: ne boj se. Zvuči kao novo otkriće, a tako je stara poruka. Tako jednostavna, a tako snažna. U vremenu kada je čovjek sve manje osoban, sve češće zbirna imenica, ili samo broj. U vremenu kada se plaši sam svojih spoznaja, svojih čina, svojih promašaja. U vremenu kada ga plaši okolica, a nadvija se oblak sumnje za budućnost, kako je važna poruka: ne boj se! 

 

POTVRDA I PREDANJE

 

Treća riječ koju je Papa odvojio kao poruku cijelosti Novoga zavjeta bila je: DA. Jedna potvrda i predanje. Pristanak na Božji plan spasenja čovjeka, pristanak na Božju volju u našem životu, pristanak na našu puninu u nama samima onako kako je vidi da je punina u Božjim očima. Nameće se trajno pitanje – što je to Providnost? Trajno izaziva problem naše slobode: biti slobodan, a biti predodređen. Jasno da to ne može ići zajedno. Mi ne vjerujemo u predodređenje. Vjerujemo u Providnost. Providnost je Božja očinska briga za naše dobro i vremenito i vječno. To da se Bog o nama očinski brine i da »zna što je potrebno« je objava Isusa Krista. Ako bismo htjeli razumjeti što je evanđelje najkraće, onda je to objava da je Bog Otac – jedini dobar. Ako je to tako, onda je zaista naša najveća riječ koja može odgovoriti na svu puninu sadržaja našeg života jednostavno »da« – neka bude volja Tvoja. 

Tako razmišljajući i prateći Papin nevezani govor vjernicima, shvatio sam da ima pravo na svojih »pet minuta« koje traju pola sata.