Arhiv tekstova

U Zalaváru (naselje južno od Balatona), čitam na internetu, u srpnju 2009. godine pronađena su slova glagoljice na jednom komadiću posude. Ovo pismo, kako se tvrdi, blage veze nema sa ćirilicom, već više s runama, znači, riječ je o zasebnom hrvatskom pismu. 

U tekstu se iznosi da je ovdje boravio Ćiril. To je prema mišljenju autora zasnovano na temelju priče iz 14. stoljeća, kao i to da su ovdje slavenski apostoli Ćiril i Metod, kao i u Moravskoj, širili pismenost te od pape tražili uvođenje slavenske liturgije, što bi bila prosta izmišljotina koju su kasnije panslavisti podržali i širili te je dobro došla čak i kasnijoj jugoslavenskoj ideologiji. 

No, to su bili panonski Hrvati koje svojataju i Slovenci, a navodno i László Gyula je u svojim arheološkim nalazima naišao na ostatke glagoljice, tj. hrvatske pismenosti, čiji tragovi, ako budu nađeni i ubuduće, odnosno, naporedo time budu našli i pleter, na čije tragove nailazimo i u sjevernim hrvatskim krajevima, govorit će o sasvim novim i nepoznatim pojedinostima i spoznajama iz naše hrvatske prošlosti. 

Sve o svemu, bude li i u Zalaváru, nekadašnjem Mosaburgu ili Mozapurcu (prema slavenskom izgovoru njemačkih riječi iz sredine 9. stoljeća), pronađen pleter, bit će to očiti dokaz o postojanosti hrvatske države čak do Balatona i između Dunava i Tise, dakako i Srijema. 

U svezi s tekstom i slovima, tj. riječima »on«, odnosno »iže«, kao i križa, nađenih i zabilježenih na posudi, nudi nam se rješenje da se taj tekst, kao rune ili mađarski »rovaš«, odnosno »raboš«, čitao s desne strane prema lijevoj. Na komadiću vrča znak križ = »Jezuš«, a »iže« na kajkavskom u značenju »kuće«, »on« ima svakako istovjetno značenje kao i danas. Ako li se, pak, čita od lijeva prema desnoj strani imamo tekst »on (iz) kuće Isusove«. Međutim, ne znamo na koga bi se odnosila lična zamjenica »on« – možda na samog kardinala iz Salzburga kome je ovo područje tada i pripadalo, a imao u Mozapurcu svoju palaču na kat, od drveta izgrađenu, što se na temelju arheoloških nalaza zasigurno zna. Dabome, posvećenje crkve bilježe i tadašnji njemački kodeksi, naime, ovdje su posvećene crkve u 9. stoljeću, čak tri – jedna s tri broda, najveća u tadašnjoj srednjoj Europi, a sam vrč i u njemu voda služila je vjerojatno u krstionici za krštenje (trebalo je brojne pogane i pokrstiti! – a otkriven je i bunar).

Uz sve to upitno je kada počinje rabljenje izraza »crkva«, »cirkva«, možda kasnije, a ne u 9. stoljeću. Naime, tada je vjerojatno rabljena »Isusova kuća«, ili pak na kajkavskom području »Jezušova / Jezuševa iža« (?). 

Svakako, riječ je o senzacionalnom nalazu te po mom skromnom mišljenju u ova bi arheološka iskopavanja valjalo uključiti i hrvatske arheologe, lingviste, povjesničare – da se raščisti taj jedinstveni fenomen. Neosporno svaku hvalu zaslužuju mađarski arheolozi koji su svojim trudom naišli na ove hrvatske (slavenske?) spomenike.