Arhiv tekstova

Sombor je jedna od popularnijih turističkih destinacija u Srbiji. Osim parkova, zelenila, nepreglednih ravnica i salaša koji ga okružuju – zbog čega ga još nazivaju Zelengrad ili Ravangrad – on je i kolijevka poznatih slikara i književnika. Pričati ukratko o Somboru je nemoguće, a opet nemoguće je i ne spomenuti njegove galerije, kazalište i Gradski muzej. Jednako tako, doći u Sombor a ne pogledati sliku »Bitka kod Sente« Ferencza Eisenhuta isto je kao da u njemu niste niti bili. Ova slika veličine 7 puta 4 metra zauzima čak 40 metara četvornih zida svečane dvorane u zgradi Županije, gdje je postavljena 20. veljače 1898. godine.

 

Eisenhutova bitka

 

Ferencz Eisenhut (1857.-1903.) rodom iz Bačke Palanke, školovan je u Budimpešti i Münchenu i bio je jedan od vodećih orijentalnih slikara svoga vremena. Bio je aktivno prisutan na izložbama u Budimpešti, Münchenu, a povremeno i u Parizu, Berlinu i Madridu, gdje je dobivao razne nagrade, ali samostalnu izložbu za svoga života nije imao. Prva mu je priređena povodom smrti 1903. godine u Budimpešti. Kao orijentalni slikar nerijetko je boravio u dalekim zemljama, u kojima je dugo i studiozno proučavao nošnju i kulturu tamošnjih naroda. 

Slika »Bitka kod Sente« naručena je za 1896. godinu, čime se Sombor priključio velikoj proslavi milenija, tisućgodišnjice od dolaska Mađara u Panonsku nizinu. Slika je naslikana u Münchenu, a ugovor za izradu slike potpisan je u Teheranu, gdje je tada boravio Eisenhut. Nagrađen je s 12.000 forinti, za što se u to doba moglo kupiti 40 jutara skupe bačke oranice. Somborci su željeli baš ovaj motiv zbog izuzetnog povijesnog značaja bitke u kojoj je sudjelovalo i 500 Somboraca različitih vjera i naroda u redovima austrijske regimente, predvođene princom Eugenom Savojskim. 

Na slici je ovjekovječeno zarobljavanje turskog vojskovođe Kising Džafer - paše. Prema nekim izvorima, na bojištu je potučeno 40.000 Turaka, a zarobljavanje je jedva izbjegao sam sultan Mustafa II., koji je s druge strane rijeke Tise promatrao pogibiju svojih ljudi. Slika je osim glavnog motiva puna upečatljivih detalja sa studiozno urađenim izrazima lica sukobljenih vojnika. U jednom detalju slika kopira efekt »Mona Lize«. Za konjanika koji se nalazi na lijevoj strani slike, koji drži ruku na čelu u vojničkom pozdravu, vjeruje se da je autoportret slikara. Njegov pogled stalno prati promatrača, bez obzira u kojem se dijelu dvorane nalazio.

 

Savina bitka

 

Iz Sombora ćete otići nepotpuni ako ne pogledate i slike Save Stojkova, a mnoge turističke organizacije nude u svojim paketima i posjet Savinom ateljeu, čak i razgovor s njim. No, postoji li nit koja povezuje Eisenhuta i Stojkova? Svakako.

Nešto manja po veličini od originala, kopija »Bitke kod Sente« nalazi se i na čeonom zidu ateljea Save Stojkova, na platnu veličine 2,50 puta 1,20 metara. Naime, ljeta 1947. Gradski muzej u Senti raspisao je natječaj za izradu kopije čuvene Eisenhutove slike. Posao je dobilo pet u to vrijeme najčuvenijih jugoslavenskih slikara. Sava Stojkov, koji je tada imao 22 godine, bio je na početku svog slikarskog puta i iz prikrajka promatrao rad poznatih majstora kista.

Sava se u jednom momentu osmjelio, a akademci su dopustili da i on »pokuša« precrtati čuvenu sliku, ali je morao raditi subotom i nedjeljom kada su se »pravi slikari« odmarali. Nakon mjesec dana stiglo je peteročlano povjerenstvo vidjeti kako napreduje posao slikara. Netko od članova povjerenstva primijetio je i Savino platno i rekao: »Ako ovaj mali tako nastavi, bit će nešto od njega«. Nekoliko dana poslije odlaska povjerenstva, otišla je i nedovršena slika Save Stojkova. Nestala je, netko ju je ukrao. Dvanaest godina za nju se nije znalo i već ju je i Sava zaboravio i prežalio, sve dok nije sreo poznanika, općinskog službenika, koji mu je rekao kako zna tko je ukrao njegovu sliku i da obeća kako to nikada nikome neće reći. Stojkov i danas tajnu čuva za sebe. Zna se kako je kradljivac bio dugo uticajna ličnost u Somboru, a Savi je bez riječi vratio ukradeno platno kada je slikar to zatražio, skinuvši ga s tavana. Kradljivac je rekao kako je njegova supruga željela dovršiti Savinu »Bitku kod Sente«, jer su saznali da je nagrada bila tolika da su za taj novac mogli kupiti stan ili manju kuću. Supruga je željela završiti i potpisati sliku, ali se ipak nije upustila u tu opasnu avanturu, tako da je slika 12 godina ležala u mraku tavana. Sliku, na prijedlog prijatelja, nikada nije završio ni Sava Stojkov, jer je prošlo puno godina i nastavak slike bi bio rađen kistom jednog drugog Save, a ne onoga od 22, koji se pritajeno i stidljivo šuljao za velikim majstorima. Takva, nedovršena i danas visi na zidu ateljea ovog velikog umjetnika, gdje je završila svoju bitku.