Arhiv tekstova

Ono što razlikuje jednu školu od svih ostalih, a u mnogo čemu je čini sličnom mnogima, sigurno je njezin »duh«, ono što ostane bivšim učenicima u sjećanju kada izblijede najprije ocjene, pa imena i lica, doduše neka se nikada ne zaboravljaju, i na kraju i sama zgrada. 

Školska godina je davno završena i u Osnovnoj školi »Matija Gubec« u Tavankutu. Ostat će zapamćena po mnogo čemu. Svaki će učenik imati svoja sjećanja, ali svi oni pamtit će najvažnije zajedničke događaje za cijelu školu. Ovogodišnjim maturantima osmogodišnje putovanje bilo je jedinstveno i nezaboravno iskustvo. Mnogo lijepih i onih manje lijepih uspomena ovi će učenici ponijeti sa sobom, ali zasigurno najviše će se sjećati tradicionalnog završnog sata, dodjele diploma i maturske večeri. 

U Osnovnoj školi »Matija Gubec« u Tavankutu u lipnju je proslavljena mala matura na kojoj su osmaši dobili svoju diplomu za uspješno završenu osnovnu školu, otvorivši tako novu stranicu svog života.

 

Učenje joj ne pada teško

 

Ovu školu je pohađala i završila i Josipa Orčić. Od prvog do osmog razreda Josipa je bila odlična učenica, te je proglašena za učenicu generacije u protekloj školskoj godini. Logičan izbor za nju bio je upis u odjel na hrvatskom jeziku općeg smjera Gimnazije »Svetozar Marković« u Subotici. Društvo u školskim klupama pravit će joj osam prijatelja iz osnovne škole, što je, priznaje, bio samo dodatni poticaj pri odabiru srednje škole, iako je, dodaje, hrvatski odjel subotičke Gimnazije bila od početka njezina prva i nedvojbena odluka.

Josipa je vesela, druželjubiva, radoznala i marljiva tinejdžerica, što su, priznajmo, najvažnije osobine  za ponijeti »titulu đaka generacije«. Ova talentirana buduća gimnazijalka kaže da su za učenje najvažniji motivacija i dobra organizacija, koja daje prostora i za slobodne aktivnosti i druženje s prijateljima. Na pitanje kako se postaje đak generacije, ima jednostavan odgovor. »Dva-tri sata dnevno učenja je sasvim dovoljno, pod uvjetom da to radite kontinuirano«, objašnjava ona.  Biti đak generacije joj, kaže, puno znači, jer je to »potvrda da netko vidi i cijeni to što radiš«. A ona radi svašta. Slika, pleše, voli čitati Shakespearea, redovita je na školskim natjecanjima. Međutim, iako umjetnička duša, nakon srednje škole planira upisati pravo, i to u Zagrebu, koji se je dojmio tijekom jedne od školskih ekskurzija.

Od školskih predmeta, navodi, najviše voli engleski i matematiku, čemu su svojim načinom prenošenje znanja znatno doprinijeli i njezini nastavnici Zoran Đereg i Miroslav Rauš. Srednjoškolskih obveza, priča, nije ju strah, iako su joj stariji već pričali kako u Gimnaziji »baš i nije lako plivati«. Međutim, Josipa ne brine, jer joj učenje ne pada teško, osobito predmeta koji je zanimaju.

 

Kao i svi drugi

 

Škola joj jest važna, ali isto tako Josipa rado govori i o glazbi, filmu i ostalim izvanškolskim zanimacijama.

Ljetne ferije Josipa nastoji iskoristiti na najbolji način – u društvu prijatelja iz škole, u rolanju, na probama folklora, uz dobru knjigu, a odlazak na more u Novi Vinodolski osobito je veseli. Slobodnog vremena nađe se i za oprati suđe i pospremiti sobu, iako to baš i nije omiljena razonoda za tinejdžere poput nje, međutim, kaže, s malo dobre volje stiže se sve.

»Volim čitati Shakespeareova djela, a trenutno je ‘Hamlet’ došao na red. Također volim slušati glazbu, ponajviše pop i R’n’B, a omiljeni izvođači su mi Riahnna, Chris Brown, Lady Gaga, Mariah Carey i brojni ostali američki pjevači.

Josipa već sada ima definiranu viziju svoje budućnosti. Planira postati odvjetnica, a za sada  vrijedno radi da to i postigne. Najveću potporu  pružaju joj roditelji, naročito mama Afrodita, koja je, kako kaže, podupire u svakoj njezinoj odluci, ali značajni su joj i tatini savjeti. Osim obiteljske potpore, koju Josipa nedvojbeno ima, ovakvom talentu potrebna je potpora i šire društvene zajednice, jer ulaganje u znanje uvijek se višestruko isplati.