Podjele nam nisu potrebne
Velečasni Josip Pekanović, župnik Župe Presvetog Trojstva u Somboru, uvijek je drag gost na manifes-tacijama u organizaciji Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Vladimir Nazor«.
Za ovogodišnju »Dužionicu« organizirao je prelijepu misu zahvalnicu u »svojoj« crkvi. no, pokraj sve radosti, na duši mu leži jedan veliki teret, teret podijeljenosti među bunjevačkim pukom u Somboru.
Ove godine razdvojene hrvatska i bunjevačka manifestacija: »Imam dojam da su ljudi sretni i zadovoljni uspjehom današnje manifestacije«, kaže vlč. Pekanović za Hrvatsku riječ. »to je veliki razlog da i ja budem sretan i zadovoljan. Ovogodišnjoj »Dužionici« prethodile su dvije – lanjska i preklanjska, koje su na mene ostavile jako ružan dojam. Boli me i kao čovjeka, a još više kao župnika, ta podvojenost među bunjevačkim pukom. Moji Somborci znaju o čemu govorim, pa će me u potpunosti razumjeti kad kažem da nam ovakva događanja nisu potrebna. Zbog toga smo ove godine razdvojili manifestacije. Danas je održana »Dužionica« u organizaciji »Vladimira Nazora«, u suradnji sa Župnim uredom, održana je misa zahvalnica i sve je proteklo u najboljem redu. Prošlogodišnje iskustvo zajedničkog organiziranja »Dužionice« i pokraj pokušaja da se pokaže zajedništvo, ostavilo nam je bolan dojam neiskrenosti, glume i podmetanja nogu. Ovih dana me je posjetila delegacija KUD »Bunjevačko kolo« i u ime Bunjevačkog nacionalnog vijeća me obavijestila da će se »Dužonica«, kao centralna proslava svih Bunjevaca održati u Somboru 15. kolovoza, te su od mene tražili da im omogućim nazočnost misi.«
naša je ponuda odbijena: »Odmah moram naglasiti da u našoj župnoj zajednici postoji termin za »Dužionicu«, pa je i njima ponuđeno da se priključe manifestaciji. Oni su iz svojih razloga odlučili da to ne žele, pa sam ponudio alternativno rješenje – da se priključe misi, koja se na taj dan slavi u Župi sv. Križa. Želio bih javnosti dati do znanja da će se ubuduće, ukoliko »Bunjevačko kolo« smatra da treba organizirati zasebnu manifestaciju, to će moći obaviti samo u terminu subotnjeg poslijedneva, u Župi sv. Križa, ukoliko je u pitanju Sombor. to je naš stav i o tome više ne želimo diskutirati. Svećenička zajednica će u ovome sudjelovati dostojanstveno, služeći misu i dajući blagoslov, više od toga niti možemo, niti smijemo.«
pozovimo se na raspoloŽenje i osjećaje svojih predaka: »Ne znam koliko je ova bunjevačka zajednica brojna, ne znam hoće li ovaj naš stav prih-vatiti, no on je definitivan. Iako znamo da je život malih naroda sveden na funkcioniranje preko cifara, mi podjelom na Hrvate, Bunjevce, Šokce, Jugoslavene, od sebe pravimo još manje. Trebali bismo se malo pozvati na raspoloženje i osjećaje svojih predaka, pa bismo možda došli u situaciju da koristimo mnoga prava, koja ovako rascjepkani ne možemo. Žalosno, ali imam dojam da su svi prilično čvrsto ukopani na svojim pozicijama, s kojih se, jednostavno, nemaju volje pomaknuti. Govorim o političkoj i intelektualnoj eliti. Sve to jako razarajuće djeluje na psihu, jako zbunjuje običnog čovjeka. Iz toga se stvara nesigurnost, čovjek jednostavno ne nalazi sebe u svoj toj konfuziji. Bojim se da se sve ovo ne odrazi na mlade generacije na neželjeni način, da ne produbi njihova lutanja, da se previše ne udalje od nasljeđa naših predaka.«