Arhiv tekstova

Subotica je jedini grad u Srbiji koji već više od 15 godina ima svoju Službu protokola. Zapravo, ono što se u Subotici zove Služba protokola svugdje u svijetu u lokalnim upravama zove se kabinet gradonačelnika, dok je naziv protokol prije rezerviran za diplomaciju, visoke dužnosnike, dvorove. Službu protokola je početkom ‘90-tih godina osnovao tadašnji gradonačenik József Kasza, a razdoblje njegovog upravljanja gradom svakako će ostati zapamćeno i po brojnim posjetama inozemnih izaslanstava, veleposlanika, uglednih zvanica i gostiju.

»U to vrijeme zaista smo imali pune ruke posla, ali i naša impozantna i lijepa Gradska kuća u neku ruku zaslužuje protokol. Primjerice, imao sam priliku vidjeti promjenu u ponašanju nekih političara, koji su inače dosta teški za suradnju, kako se drugačije, učtivije ponašaju čim kroče u Gradsku kuću. To je zanimljivo i dosta nam olakšava posao. Brojni predstavnici inozemnih izaslanstava iz Azije, Južne Amerike, Australije uvijek su bili fascinirani zgradom i njenim bogatstvom i, dakako, tada drugačije gledaju onoga tko ih dočeka, a osobito domaćina gradonačelnika«, kaže László Horváth, šef Službe protokola koji je na ovoj dužnosti već devet godina i po tome, kaže, drži rekord. Prije njega ove dužnosti su obnašali Zoltán Tóth, Vesna Priboj, László Szekeres i Lazo Vojnić Hajduk, u čijoj je Službi Horváth najprije bio zadužen za novinstvo, budući da je godinama radio kao novinar u Novom Sadu.

 

PROTOKOL JE UVIJEK

ISPRED DOGAĐAJA

 

Od oblačenja, preko ponašanja u raznim prilikama, pripravljanja prijama, do potpisivanja raznih sporazuma, primjene državnih znamenja – jednom riječju, protokol obuhvaća sve. Inače, riječ protokol potječe iz starogrčkog jezika a znači predlist. Svojedobno je ispred važnih dokumenata i ugovora stavljan predlist koji je sadržavao kratak sadržaj dokumenta ili dogovora koji su također potpisivali potpisivači sklopljenog ugovora. Tako je protokol uvijek ispred događaja, unaprijed ga planira, čak i onda kada sve izgleda spontano.

»Iza svakog važnog događaja stoji puno rada i organizacije. Točno se zna kada se što dešava, u koliko sati tko dolazi, gdje ide, s kim se pozdravlja, o čemu će pričati, i u svemu tome jako je važno znati i kraj. Uvijek to napominjem mladim suradnicima koji obično ne razmišljaju kako će završiti određeni zadatak. Kada planiram program protokola uvijek krećem s kraja, jer zapravo to je rezultat mog zadatka – kako će se što završiti i da li će se završiti u planiranom vremenu«, objašnjava László Horváth, te dodaje kako je i bonton zapravo svakodnevni protokol, jer određuje ponašanje i oblačenje u određenim prigodama, ceremonijama, manifestacijama, kako se ide na misu, kako na svadbu, tržnicu, itd. 

 

I PROTOKOL SE MIJENJA

 

Protokolarno ponašanje se razlikuje u različitim dijelovima svijeta i nije nepromjenjivo, premda se mijenja vrlo obazrivo i sporo.

»U Europskoj Uniji američki protokol smatraju neozbiljnim, jer je drugačijeg tipa, dosta fleksibilan i nonšalantan, za razliku od europskog koji ima svoja pravila za svaku situaciju. Međutim, zanimljivo je da europski protokol često prihvaća novine američkog. Dakle, protokol se mijenja kao što se mijenja moda, primjenjuju se neke nove stvari, ali ne iz hira nego sustavno. Međutim, te promjene su ipak uvijek pomalo na ivici sklandala, jer je pitanje – hoće li se neka novina ocijeniti kao skandalozno ponašanje ili kao jako dobra ideja koja će biti primijenjena? Tako je interesantan bio svjedobni susret predsjednika Putina i Clintona, koji su prvi puta na jednoj zajedničkoj fotografiji tijekom susreta skinuli kravate jer su željeli izgledati spontanije. Od tada je političarima i javnim osobama dozvoljeno da na određenim razinama i određenim manifestacijama dođu u odijelu bez kravate. To je izazvalo i modni hir, jer je počela proizvodnja specijalnih košulja koje se nose samo bez kravate.« 

László Horváth je kao šef Službe protokola »promijenio« četiri gradonačelnika, od kojih su neki vrlo držali do protokola, a neki baš i ne.

»Kasza je bio čudan, nije uvažavao protokol. On je sam stvarao protokol, koji je bio mimo svih pravila. Ali, nije to bilo bez razloga ili prosto zato što se nije želio pridržavati protokola, nego je imao autoritet, ugled i iskustvo u javnom nastupu. Tada je Imre Kern bio predsjednik Izvršnog vijeća, a Gabriela Agoston tajnica uprave, i ja sam jako puno naučio od svih njih, jer su bili zaista  vrijedni i radni. Ispánovics je bio pravnik i sasvim drugačiji. Od njega sam naučio odmjerenost, ozbiljnost na poslu i umjerenost, i s njim sam dosta lako surađivao. Poslije je na mjesto gradonačelnika došao Géza Kucsera, tada sam već imao određeni staž i iskustvo, dugo smo se prije poznavali i to je bila uspješna suradnja. Ja sam njega poštovao kao gradonačelnika i on je uvijek poštovao moje mišljenje i sugestije, i stvarno smo imali jako tijesnu suradnju. Uvijek mi je davao odriješene ruke i mislim da ga nikad nisam iznevjerio. Aktualnog gradonačenika Sašu Vučinića također već duže poznajem jer je šest, sedam godina u Gradskoj kući, bio je potpredsjednik Skupštine općine, pa zatim predsjednik. On je suvremeni političar, europski orijentiran, ali shvaća probleme naše svakidašnjice. Za njegovog mandata ja sam zapravo stvarno šef Službe protokola, jer sam zadužen samo za taj dio budući da on ima svoj kabinet, pa me kabinetski poslovi ne opterećuju. Jedino je problem što imamo malo novca, proračun je skresan i teže je raditi, ne zato što bi protokolisti rasipali novac, već zato što protokol osigurava gostima prehranu, smještaj, darove. Uz to, gradonačenik je dosta štedljiv«, ispričao je Horváth.