Arhiv tekstova

Subotica je 1779. godine dobila status slobodnog kraljevskog grada. Peta točka povelje o oslobođenju obvezala je Gradski magistrat na koloniziranje dvije pustare – Bajmoka i Čantavira, radi davanja zaprega županijskim vlastima. Kako sam grad nije bio voljan dati prijevoz županijskim službenicima, Županija je inzistirala da grad kolonizira još jedno selo u svojoj neposrednoj blizini. Poslije dužeg natezanja grad je 1781. godine dao prijedlog za koloniziranje teritorija Šandora, današnjeg Aleksandrova. 

Tadašnji gradski geometar Gabriel Vlašić je na rukopisnoj karti izrađenoj 1793. godine pokraj tlocrta sela Šandor, u blizini uvale Bunarića na jednoj humci, ucrtao i ruševine jedne crkve. Ova ruševina je ucrtana i na karti posjeda, plana atara sela Aleksandrovo-Šandor iz 1823. godine. Na ovom crtežu lokacija se zove Kameniti hat. Ovo uzvišenje se zvalo i Pischischer halom (Pišmišerova humka). 

 

Arheološka istraživanja

 

Ovaj arheološki lokalitet je bio poznat već od pedesetih godina, jer je obilaskom terena sakupljena velika količina srednjovjekovnih opeka s površine terena. Prvo sondažno iskopavanje, koje je vršeno 1960. godine, nije donijelo očekivane rezultate jer je lokalitet bio uništen izgradnjom bunkera u II. svjetskom ratu, površinskim kopovima i izgradnjom gradske strvinarnice. Kolovoza 2001. godine, prilikom odronjavanja zemlje, nađeno je više ljudskih skeleta, pa je bilo obvezno zaštitno istraživanje. Istraživanje je vršeno između 2001.-2003. godine kao zajednički pothvat Gradskog muzeja Subotice i Međuopćinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Rezultat ovih istraživanja je zasad najznačajniji arheološki nalaz na teritoriju grada Subotice, jer je, pokraj 151 groba, otkopan i temelj jedne srednjovjekovne crkve, a pronađeni su i ostatci rova-ograde nekropole. Potpuno istraživanje lokaliteta još nije završeno. 

Ostatci crkve i groblja ukazuju da je u XIII. stoljeću na južnoj obali Palićkog jezera postojalo, pokraj Kera, još jedno naselje. Naselje se nalazilo pokraj tada važne ceste do Sente, gdje je postojao rječni prijelaz preko Tise. Zdravom pijaćom vodom stanovnike je snabdijevao postojeći izvor, a mlake oko nje su služile za napajanje i pašu rogate marve. Na osnovi grobnih priloga, novčića, nastanak groblja se može datirati od kraja XIII. do kraja XIV. stoljeća. Na osnovi karte Gabriela Vlašića vidljivo je da je crkva, pokraj glavnog broda, imala i dodatni prostor – sakristiju. Nažalost, pronađeni su samo najniži slojevi temelja prvobitne crkve, čije su dimenzije 10 s 5 metara. Ove dimenzije ne razlikuju se od ostalih pronađenih seoskih i župih crkava, koje su mogle primiti 30-40 vjernika. Crkva se pružala istok-zapad, a u nju se ulazilo vjerojatno s bočne, južne strane. Na osnovi oskudnih ostataka temelja, pretpostavljamo da je u crkvi postojao i vlastelinski balkon, gde je lokalni vlastelin s obitelji bio nazočan nedjeljnim misama. Obred se vršio u polukružnoj apsidi, a skromni ostatci, mješavina zdrobljene opeke i žute zemlje, ukazuju da je crkva kasnije proširena dogradnjom sakristije, a i Vlašićev crtež o tome svjedoči. Temelji i unutrašnjost crkve su u prošlosti više puta prekopavani (traženje zakopanog blaga?!). Grobovi unutar crkve, s ostatcima sitnog lepa u rakama, navode na zaključak da je tu vršen pokop i nakon uništavanja crkve, najvjerojatnije u tursko doba (snaga svetog mjesta). Svi mrtvi su pokapani u drvenim lijesovima s glavom postavljenom na zapad, a oni otmjeniji i imućniji su imali i neku vrstu »grobnice« sazidane od opeke. Najvjerojatnije se, prilikom izgradnje sela Šandor, preostali građevni materijal obilato koristio za temeljenje kuća. Ostao je samo naziv – Kameniti hat. 

 

Kako dalje? Mnoga pitanja zasad bez odgovora

 

Naselje je najvjerojatnije uništila postojeća ciglana, ali na prostoru prema Bunariću možda još ima ostataka kuća. Antropološka (DNK) analiza dala bi odgovore – tko su bili stanovnici ovog naselja, odakle su došli, od čega su bolovali? Na samom lokalitetu mogao bi se urediti jedan muzej »in vivo«. Temelji bi bili obnovljeni i zaštićeni prigodnim krovom, i na ovom prostoru bi se mogla služiti misa. U zgradi muzeja izgrađenoj uz »brdo«, mogli bi se izložiti dosad pronađeni srednjovjekovni predmeti na cijelom teritoriju grada Subotice. Tu bi đaci, ali i turisti, mogli dobiti saznanja o srednjovjekovnoj Subotici. S brdašca crkve, 111,50 m nadmorske visine, vidi se cjelokupna panorama Subotice i dijela Palićkog jezera (nažalost pročistač kvari pogled). To bi isto mogla biti turistička atrakcija. Imamo li mi snage i volje utemeljiti tako nešto?  

 

 U sljedećem nastavku Subotica-tvrđava