Arhiv tekstova

Gradski proračun je sa 700 milijuna dinara manjka »pred kolapsom«, država je odlučila smanjiti priliv novca iz proračuna, zaposleni ostaju bez posla, najavljuje se oporezivanje plaća, lokalni javni prihodi su manji jer je gospodarstvo u ekonomskoj krizi, grad nema novca za investicije komunalne infrastrukture. Dakle, država nema para, ali građani imaju. Time se valjda vodila lokalna vlast kada je ovih dana razaslala sugrađanima 4237 rješenja o naplati samodoprinosa. Revoltirani sugrađani zbog ovakvog poteza lokalne vlasti svakodnevno se obraćaju Upravi javnih prihoda i mjesnim uredima. 

»Ova država je proćerdala sve i više ne zna na koji način će namaknuti pare. Redovito plaćam porez za kuću, ali samodoprinos neću platiti. To sam otvoreno rekla u Upravi javnih prihoda i u uredu mjesne zajednice. Sad kad im je ponestalo novca, od sirotinje uzimaju i torbu. Ove godine ćemo plaćati zato što živimo u Novom Selu, kad opet nestane novca plaćat ćemo zato što živimo u Srbiji, a poslije zato što smo nekad živili u zajedničkoj Jugoslaviji. Neću dati ni dinar«, kaže sugrađanka Blaženka Cvijanov, koja s bolesnim suprugom živi iz jedne mirovine. 

 

Grad nema novca za

programe

 

Mjesni samodoprinos je zakonit, kažu u gradskoj upravi, i oni samo sprovode volju građana koji su pismenim izjašnjavanjem ili referendumom odlučili uplaćivati samodoprinos. Podsjetimo, u Subotici se on još u tri mjesne zajednice provodi. Svojedobno su se građani izjasnili za njegovo produženje – u Radanovcu do 2011. godine, Aleksandrovu do 2013., a u Novom Selu do 2016. Samodoprinos se obračunava na plaće po stopi od tri do četiri posto (ovisno o odluci mjesne zajednice), potom na vrijednost imovine građevinskih objekata fizičkih osoba od 0,05 posto, na prihode od poljoprivrede i šumarstva 10 posto, te na prihode od samostalne djelatnosti tri posto. Tako na primjer, u jednoj obitelji može bit pet članova koji su svi zaposleni, svi imaju neku nekretninu i svi imaju neke prihode, te će im se po svim osnovama obračunavati samodoprinos. Zaposleni neće biti oslobađeni plaćanja čak niti ako primaju umanjene plaće. Umirovljenicima se samodoprinos ne obračunava na mirovine, ali se obračunava na imovinu, i upravo takvih je više od četiri tisuće rješenja iz Gradske uprave ovih dana stiglo na adrese sugrađana u Aleksandrovu i Novom Selu.   »Institucija samodoprinosa je u nekom razdoblju odigrala značajnu ulogu, izuzetno je mnogo infrastrukture izgrađeno od rasvjete do cesta, itd., ali, na žalost, to gubi svoj smisao. S druge strane, ako nema drugog izlaza i mogućnosti da se u doglednoj budućnosti izgrade prijeko potrebni infrastrukturni objekti – vodovod, kanalizacija, pločnik, cesta, jer šira zajednica ne investira ili nema sredstava, što preostaje tim ljudima i koliko dugo oni mogu u 21. stoljeću čekati da piju pitku vodu, šeću po izgrađenom pločniku«, smatra Todor Glogovac, voditelj Odsjeka za mjesne urede.

I zaista, »šira zajednica« nema namjeru investirati u programe izgradnje iz samodoprinosa. Ranijih je godina iz gradskog proračuna za ove namjene izdvajano jednako toliko novca koliko je prikupljeno iz samodoprinosa, dok ove godine prema riječima Józsefa Jurce, direktora Ravnateljstva za izgradnju grada, novca neće biti.

»Mjesna zajednica može trošiti samo onoliko koliko ima. Grad u ovom trenutku ne može  sudjelovati u tim programima«, izričit je Jurca. 

 

Ne možemo ukinuti sve

zato što je kriza

 

Koliko je samodoprinos zapravo postao odraz nemoći i nesposobnosti lokalnih vlasti da osiguraju svojim građanima pristojan i funkcionalan život, možda se najbolje pokazuje na primjeru Novog Sela. U dijelu mjesne zajednice, s desne strane Bajskog puta, premda desetljećima plaćaju samodoprinos, građani ne mogu graditi infrastrukturu jer ulice nisu regulirane. Da bi se uradila regulacija prethodno treba eksproprisati pojedina dvorišta koja prelaze liniju ulice, a kako lokalna samouprava godinama to nije bila u stanju učiniti, mjesna zajednica je odlučila to realizirati kroz svoj program samodoprinosa. Tako ispada da će građani, ako »u 21. stoljeću ne mogu više čekati na pitku vodu i pločnik«, platiti susjedima eksproprijaciju, platiti izradu planova regulacije, legalizirati i izgraditi što im već treba... 

Premda je samodoprinos zakonit, naši sugovornici su uglavnom izbjegli odgovor na pitanje je li ga moralno i u redu naplaćivati građanima u situaciji općeg siromaštva i besparice, kada žive na minimalcima ili bez plaća. Gradonačelnik Saša Vučinić kaže da odluke o samodoprinosu »nije donosio gradonačelnik nego građani«, te da stoga ta obveza stoji. 

»Jest moralno ako imate obvezu to uraditi. Smanjili smo zakup poslovnih prostora, smanjili smo naknadu za korištenje građevinskog zemljišta, inzistirat ću da već u rujnu smanjimo dodatno kriterije poreza, ali ne možemo zbog krize ukinuti porez i da nitko ništa ne plaća zato što je, eto, kriza. Jedan balans između onog što se dešava i onog što je realnost i minimum funkcioniranja nečega mora postojati. Ne možemo sve ukinuti zato što je kriza, ali sam protivnik generalne politike, koja postoji u cijeloj regiji, povećavanja poreza, nameta. Čvrstog sam ubeđenja da povećavanjem nameta nećemo uspjeti dodatno prihodovati proračun, mislim da se nema odakle iscijediti i ne treba na taj način ići.« 

 

Grad bi trebao izdavati 

obveznice

 

Načelnica Gradske uprave Marija Ušumović Davčik smatra da je samodoprinos u današnje vrijeme prevaziđena kategorija, te da je i njegova naplata nepravedna, jer se ne pravi razlika između visine primanja građana. 

»Na primjer, umirovljenici ne plaćaju samodoprinos premda mogu imati veće mirovine nego što zaposleni imaju plaće. Građani koji imaju i imovinu, plaćaju više. Mnogo bi bolji oblik financiranja kapitalnih investicija bio putem municipalnih obveznica koje bi izdavao grad, za šta još uvijek ne postoje svi potrebni uvjeti. U budućnosti bi i kod nas, kao i u drugim zemljama u okruženju, u Hrvatskoj na primjer, tijela lokalne samouprave imala mogućnost kroz izdavanje municipalnih obveznica pribaviti neophodna sredstva za ulaganje u lokalnu infrastrukturu i druge projekte, a ova vrsta papira od vrijednosti veoma je često visoko rangirana kod investitora, dakle i građana koji bi se našli u toj ulozi kupujući ih, s obzirom na relativno nizak rizik neispunjavanja obveza od strane izdavatelja, tj. lokalne samouprave. Prednost municipalnih obveznica, s aspekta lokalne samouprave, svakako je niža cijena u odnosu na druge forme financiranja, na primjer putem uzimanja bankarskih kredita. Građani bi mogli kupovati takve obveznice koje bi bile i oblik štednje, jer bi kroz određeno razdoblje dospijevale na naplatu s pripadajućom kamatom, koja je često i veća od kamate koju banke plaćaju na oročene depozite. Osim atraktivne kamate koju ostvaruje, investitor je u najvećem broju slučajeva oslobođen plaćanja poreza. Tako bi građani – investitori bili motiviraniji, jer bi ostvarivali financijsku korist a istodobno bi pridonosili razvoju cijele zajednice. Osobno sam protiv naplate samodoprinosa. Prije pet godina je moja obitelj kupila kuću u Aleksandrovu u ulici s izgrađenom infrastrukturom, što je dakako utjecalo na cijenu nekretnine, a s druge strane sada sam i obveznik samodoprinosa iz koga se financira izgradnja komunalne infrastrukture u našoj MZ. Ne kažem da ne treba pridonositi razvoju zajednice, ali tako ispada da netko plaća više, ili i dva puta za nešto što je već platio.«

   Na koncu, ukoliko im je dosta samodoprinosa, građani ipak mogu pokrenuti inicijativu za njegovo ukidanje, a potom na refendumu i potvrditi takvu odluku. To ipak nije baš lako, jer je potrebno da se za nju izjasni većina od ukupnog broja građana u mjesnoj zajednici koji imaju biračko pravo.