Arhiv tekstova

U kući na Apatinskom putu bb, koja zbog specifične lokacije na sjevernom, rubnom dijelu Sonte pomalo podsjeća na brdsku, žive tri generacije obitelji Jakšić: umirovljenici Ivka i Marinko, stariji sin Igor i snaha Slađana, te unučad Andreja i Andrej. U njihovo dvorište silazi se stubištem s ceste, u čijoj je razini kat. Silaskom sa stubišta naći ćete se u mini-krajoliku, koji je karakterističan za blago brdska područja. Umjetno jezerce s kamenitim »obalama«, prava šumica koju tvore i četinari i voćke ovoga podneblja, palmice, razno ukrasno raslinje, egzotično i autohtono. 

 

»ŠMINKANJE« OKUĆNICE

 

Ivka i Slađana su »zadužene« za »šminkanje« okućnice. »Ovu okućnicu počela sam oblikovati i uređivati odmah po useljenju u novoizgrađenu kuću prije trideset godina. Svakako, ne bih uspjela bez pomoći supruga Marinka, a kasnije i sinova Igora i Vlade. Desna ruka u ženskim poslovima mi je snaha Slađana. Održavanje ovakve okućnice oduzima puno vremena, ali nam je zato, u smiraj dana, najveće zadovoljstvo obiteljski zasjesti pod krov ove terase. I ovo jezerce je urađeno našim rukama. Kamenje smo donosili s Dunava, posadili i uzgojili ukrasne vodene biljke. Vodu mijenjamo redovito i u ovim vrelim danima imamo dojam kako nas već svojim izgledom osvježava«, kaže Ivka. 

Središtem  okućnice dominira natkrivena terasa. Svijetlosmeđu boju drveta i crvenilo crijepa upotpunjava šarenilo cvijeća i zelenilo ukrasnog raslinja. »Terasu smo izradili sinovi i ja. U početku smo imali ideju kako bi trebala izgledati, a sva trojica smo imali i pomalo znanja i puno volje, tako da nam nije bio problem zamišljeno i realizirati. Nismo bili brzi poput kvalificiranih majstora, ali smo radili s ljubavlju, pa smo terasi dali i ovu toplinu, koju sigurno ne bi imala da je urađena rukama profesionalca. Nema tu baš puno strojne obrade. Skoro u cjelini terasa je rađena ručno«, priča nam Marin. 

 

Predvečerje – najdraži dio dana

 

Nedaleko od terase još je jedan mini-objekt neobična izgleda. Česma, kako ne bi štrčala svojim izgledom, ozidana je i pokrivena. »Česmu smo ozidali Igor i ja. Nekako nam je smetao njezin izgled, koji se nikako nije uklapao u okoliš. Od opeka i kamenih pločica ozidali smo postolje za kante, a od opeka staroga formata ozidali smo ‘kućicu’ oko cijevi. ‘Fasadu’ smo uredili od lomljenog i ribanog biber-crijepa i cementne žbuke. Sve to pokrili smo biber-crijepovima i crvenim ‘grbacima’. Tako se sad izgled naše česme u cijelosti uklapa u izgled okućnice«, dodaje Marin. 

Najdraži dio dana za obitelj Jakšić je predvečerje. U to vrijeme svi se, s velikom voljom, okupljaju za stolom ograđene terase kraj, kako kažu, jezera. »Ljepotu smiraja dana u našem vrtu poklanjamo isključivo svojoj obitelji. I djeca su navikla na ova okupljanja, pa su u to vrijeme s nama. Svekrva i ja nastojimo tijekom dana uraditi ženski dio posla, u vrtu ne smije biti ni papirića, ni suhog lišća ili trave, voda u jezercu mora biti promijenjena, tako da se osjeti svježina. Teže poslove uradi muški dio obitelji, a koliko god mi darivali ovom vrtu svojega slobodnoga vremena, vrt nam zauzvrat pruža dojam smirenosti i spokoja. Ljubav za ljubav«, kaže na kraju snaha Slađana.