Arhiv tekstova

Među hrvatskim realistima važno je istaknuti pjesnika i pripovjedača, još jednoga u nizu književnih velikana obitelji Mažuranić, Vladimira Frana Mažuranića. Sin pisca Matije Mažuranića (autora putopisa »Pogled u Bosnu«), sinovac pjesnika i bana Ivana Mažuranića (autora epa »Smrt Smail-age Čengića«) rođen je u Novom Vinodolskom 26. ožujka 1859. godine. Nemirna i pustolovna duha, mijenjao je zanimanja i mjesta boravka. Zbog burnog i misterioznog života ostao je do danas predmetom različitih legendi. Nakon osnovne škole u rodnome mjestu, s uspjehom okončava četiri razreda realke u Zagrebu. Na očevo inzistiranje školovanje nastavlja u Pragu, u srednjoj tehničkoj školi. Međutim, po naravi nemiran, ubrzo napušta tu školu i prelazi u Moravsku gdje upisuje i privodi kraju husarsku časničku školu. Službuje u brojnim hrvatskim i slovenskim mjestima. Iz vojske je otpušten kao kapetan 1900. godine zbog kršenja stege i kockanja. Nakon toga odazvao se svojoj pustolovnoj naravi i lutao svijetom ne ostavivši za sobom ni traga ni glasa. Godinama se nije znalo gdje je i je li uopće živ. Poslije Prvoga svjetskoga rata skrasio se u Berlinu gdje je i umro 21. kolovoza 1928. godine.

Već kao časnik objavljivao je u »Viencu« pjesme u prozi, sakupljene 1887. u knjizi »Lišće«. Elegantne, misaone i često domoljubno intonirane crtice dokazuju nepobitan utjecaj Turgenjevljeva uzora, ali i samosvjesnu darovitost još jednoga Mažuranića. Nekoliko kraćih humoreski objavio je pod naslovom »Novo lišće« (»Vienac«, 1888.). Nakon gotovo četiri desetljeća književne šutnje, kada se najzad, malo prije smrti, pojavio i trajno nastanio u Berlinu, objavljuje zbirku kratkih proznih tekstova »Od zore do mraka« (1928.). Njegove su proze pisane istančanim osjećajem za jezik, a samovoljne jezične intervencije Matičina lektora ispunile su ga ljunjom koja ga je otpratila u smrt.

Njegovo remek-djelo, prva zbirka crtica »Lišće« u vedrijem je tonu, s dahom lakoće i duhovitosti, uz naglašeni domoljubni osjećaj. Književna ju je kritika proglasila jednom od najljepših hrvatskih pojedinačnih knjiga uopće. Zbirka kratkih proznih tekstova »Od zore do mraka« odraz je Mažuranićeva bogatog životnog iskustva, refleksivnija je i puna maksima. Najviše je na njega utjecao Turgenjev svojim pjesmama u prozi te francuski pjesnik moderne Charles Baudelaire, autor glasovite pjesničke zbirke »Cvjetovi zla«. Potvrdio se kao pisac koji u svojim minijaturama umješno vlada zgusnutom kompozicijom teksta, koji zna zapaziti, fokusirati, opisati i poentirati, pružajući humano i lirsko objašnjenje onoga o čemu je pisao. Fran Mažuranić predstavlja sponu starije hrvatske književnosti s modernizmom.