Arhiv tekstova

Franjo Janeš (Zagreb, 1982.) diplomirao je njemački i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2007. radi kao znanstveni novak – asistent na Katedri za njemački jezik Odsjeka za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na spomenutoj ustanovi pohađa i Poslijediplomski doktorski studij lingvistike. 

Pjeva i svira u vokalno-instrumentalnom sastavu »Astridian«, čiji je jedini član.

»Noć mrtvih živaca« njegov je debitantski roman, a upoznavanje s mračnom ali duhovitim prvijencem Franje Janeša počinje nizom pitanja.  

Što se dogodi kada pisac s ciničnim glasom u glavi izmisli mladića koji s nožem vreba u grmlju Parka mladenaca? Koja je veza amaterske porno-glumice pobjegle iz centra za odvikavanje i perzijske mačke koja svijetli u mraku? Tko postavlja zamke za medvjede na gradske livade i putove? Nastaje li bacanjem aparata za brijanje u kadu punu vode struja svijesti, ili možda nestaje? Zašto zblajhani dominikanac oštri nož za pršut ako nema pršuta? I kako je sve to međusobno povezano?!

Odgovore ćemo relativno lako pronaći čitajući stranice knjige koja »genetskim modifikacijama spaja gustoću Kiklopa s eksperimentalnošću Pythonovaca i čovjekoljubljem Douglasa Adamsa i Crne guje. ‘Noć mrtvih živaca’ obiluje stvarno luckastim ludizmima, parodijama i intertekstualnim aluzijama«.

 

Beskompromisna proza

 

Uz knjigu čitatelj dobiva i CD s originalnim soundtrackom. A kad bi se moglo zaviriti među korice, istovremeno upošljavajući CD player  i ako nam je do »traganja za štivom koje nudi malo više uzbuđenja, akcije, krvi, eksplozija, perverznog seksa, straha i jeze, političke nekorektnosti, jezične maštovitosti i raskalašenosti; za literaturom u kojoj pošteđeni neće ostati ni policajci, ni gradonačelnici i njihova razmažena djeca, ni umjetnici, ni znanstvenici, ni liječnici ili psiholozi, ni njihovi pacijenti, ni umirovljenici, ni hendikepirani, ni estradne i medijske zvijezde – tko dakle traži takvu beskompromisnu prozu, čitajući ‘Noć mrtvih živaca’ izuzetno će se zabaviti«, kako je to zapisala kritika.

 

Muke s pisanjem

 

Na pitanje otkud ideja za »Noć mrtvih živaca« i kako je pisao svoj debitantski roman, autor odgovara: »Izvorna je ideja bila napisati zbirku samostojećih bizarnih priča smještenih u novozagrebačko okruženje, a onda mi je sinulo da se fabule nekih priča mogu povezati, da bih ih na kraju povezao sve i dobio zaokruženu idejnu cjelinu. Muke s pisanjem počele su krajem ljeta 2005. Danju bih kao manijak čitao noviju njemačku, američku i britansku književnost za preostale ispite na faksu, a navečer pokušavao pisati. Išlo je jako mučno i sporo zbog neiskustva i nedostatka jasne vizije o tome što zapravo želim. Sada ispada da sam se dugo telio za zapravo malen broj stranica, ali pisanje mi je većinu vremena bilo samo hobi – znalo je biti nekoliko mjeseci kad ne bih napisao ni retka. Doduše, znalo je biti i cjelodnevnih maratona kada bih vrtio doslovce svaku riječ pokušavajući naći neku ritmički ili semantički prikladniju. Stotine sam puta prolazio kroz napisano, mijenjao pa vraćao staro, prošao kroz četiri radikalno izmijenjena nacrta dok nisam došao do manje-više finalnog oblika iz ljeta 2008.«

 

Jezični sloj

 

Jezičnom je sloju svog romana pisac posvetio posebnu pozornost, a vjerojatno je na tu vrstu kreativnosti potrošio i najviše vremena. O tome Franjo Janeš kaže:

»Znanstvena karijera je priča za sebe i poetskom izražavanju pomaže utoliko što me tražena rigidnost i formalna predvidljivost znanstvenih radova tjeraju da potrebu za slobodnim izražavanjem ispunim drugdje – na primjer u razigranoj prozi. Doduše, logično je da mi kao mladom lingvistu i tada jezik stoji u središtu pažnje, što je pomalo paradoksalno jer sam kao čitatelj oduvijek preferirao fabulu. No vjerojatno stoji obratno: kreativnost je nužna za plodan znanstveni rad pa ju je korisno brusiti gdje god je to moguće.«

Ovim se debitantskim romanom Franjo Janeš predstavio kao zanimljiva književna pojava, dajući za pretpostaviti da se radi o piscu drukčijem od dominantne struje. Stoga se nameće pitanje rada na sljedećoj knjizi.

»Trenutno ne radim na novom romanu, ali za njega imam vrlo zgodne ideje čijoj realizaciji ću se posvetiti na ljeto. Sigurno će ići brže nego Noć mrtvih živaca jer u zadnje vrijeme pisanje mi ide puno tečnije i lakše. Dosad sam napisao pet novih kratkih priča, obećajem da ih neću povezati u zaokruženu cjelinu«.