Arhiv tekstova

Svetkovina Dužijance bila je prigoda i za prvo gostovanje članova Folklorne grupe Hajdenjaki iz Dolnje Pulje u Gradišću iz Austrije u Subotici. Kao gosti Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo«, prošlog su vikenda gradišćanski folkloraši i tamburaši nastupili na gradskom trgu, te u svečanoj povorci kroz grad. Predvodila ih je predsjednica grupe Doris Ferenczy.

»Jako mi se sviđa ova proslava, ima puno različitih grupa i sve je dobro organizirano«, kaže Doris Ferenczy. »Prvi smo put tu i dojmovi su nam veoma pozitivni. Ova naša folklorna grupa okuplja nas, gradišćanske Hrvate, iz našeg sela Dolnje Pulje i nekoliko okolnih sela.«

 

Širok repertoar 

i brojne turneje

 

Dolnja Pulja je selo u srednjem Gradišću, u istočnoj Austriji, a Folklorna grupa Hajdenjaki osnovana je 1977. godine. Kako Doris Ferenczy naglašava, cilj grupe je da se okupljaju mladi, da razgovaraju na hrvatskom jeziku, nauče cijeniti lijepe hrvatske običaje, plesove i nošnje, te da taj nacionalni duh šire u svojim selima i društvima.

U svom repertoaru imaju gradišćanske i hrvatske koreografije, a njihovi tamburaši sviraju šarolik program narodnih ljubavnih, melankoličnih i veselih pjesama iz svih dijelova Gradišća i Hrvatske. Tijekom postojanja išli su na turneje po cijeloj Europi. Imali su nastupe u svim saveznim zemljama Austrije, zatim u: Njemačkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Irskoj, Velikoj Britaniji, Danskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Poljskoj, Italiji i više puta u Hrvatskoj. A sad, evo, i u Srbiji.

Počasna predsjednica Folklorne grupe Hajdenjaki Jelka Perušić kaže kako u Gradišću s austrijske strane živi oko 30.000 Hrvata, a s mađarske strane još oko 10.000. 

»Kada je granica između Austrije i Mađarske prije nekoliko godina konačno maknuta, naši su Hrvati odmah počeli obnavljati veze s Hrvatima u mađarskom dijelu Gradišća«, objašnjava Jelka Perušić. »Puno je ljudi koji su imali rodbinu u hrvatskim selima s druge strane granice i te veze se sada ponovno uspostavljaju. Jednako se tako obnavljaju i kulturne veze među Hrvatima s obiju strana granice i to, mogu reći, jako intenzivno. Iznimno dobro surađujemo, kako mi u srednjem Gradišću, tako i Hrvati na sjeveru, na bivšoj granici sa Slovačkom.«

Ikavci, čakavci

 

Hrvati u Gradišću žive u selima s izrazito hrvatskom većinom, ali asimilacija je i tamo primjetan i teško zaustavljiv proces.

»Sva su ta naša sela skoro čisto hrvatska, međutim, puno je miješanih brakova i onda se, logično, njemčari, kako mi to kažemo, odnosno govori njemački. Kod nas u srednjem Gradišću situacija je nešto bolja nego na sjeveru, ali i tu se stanje postupno pogoršava.

Inače, mi smo ikavci, čakavci, tako govorimo, a na tom nam dijalektu izlaze i novine koje objavljujemo. Naglasak nam pomalo vuče na slovenski, riječi završavamo s of ili ef, ali to je ipak posebnost nas, gradišćanskih Hrvata.« 

Gradišće (njemački Burgenland, mađarski Őrvidék, slovenski Gradiščanska, prekomurski Gra-dišče) najistočniji je i najmlađi Bundesland (savezna država) Republike Austrije. Gradišće graniči prema zapadu s austrijskim pokrajinama Štajerskom (Steiermark) i Donjom Austrijom (Niederösterreich); prema istoku s Mađarskom, a dijeli i kratku granicu sa Slovenijom na jugu i Slovačkom na sjeveru.

U okviru Austro-Ugarske Gradišće je pripadalo mađarskom dijelu monarhije. Umjesto Gradišće, u uporabi je prevladavao izraz Zapadna Mađarska. Raspadom Austro-Ugarske nakon Prvog svjetskog rata među većinskim njemačkim stanovništvom ojačao je pokret za priključenje Austriji. Nakon tri godine borbi i dugačkih pregovora pokrajina je priključena Austriji 1921 godine. Od tada je jedna od ukupno 9 austrijskih Bundesländera ili saveznih zemalja.

Gradišće je, posebice zbog nepovoljnoga položaja tijekom hladnoga rata, ostalo najnerazvijenijom austrijskom pokrajinom. Zbog toga se veliki dio stanovnika iselio tijekom 20. stoljeća, prije svega u veće gradove kao što su Beč i Graz, ali i u Ameriku. Danas je Gradišće jedna od pokrajina koje primaju financijsku i inu potporu za razvoj lokalnog gospodarstva od EU.

Prema podacima iz 1991. godine, od oko 250.000 stanovnika Hrvatima se izjasnilo 29.000, 5000 Mađarima, a 122 Romima, s tim da Romi tada još nisu bili službeno prihvaćeni kao manjina, pa se taj zadnji broj odnosi samo na osobe koje su navele romski jezik kao materinski. Predstavnici manjina procjenjuju da je realan broj gradišćanskih Hrvata oko 45.000, a Mađara oko 25.000.