Arhiv tekstova

Poštovanim čitateljima ovog feljtona moram priznati kako sam prije čerdeset godina, kada sam se počeo baviti temom povijesnog prostornog razvoja Subotice, mislio kako toponim Ker potječe od iskrivljene mađarske reči kör (okrug, kvart). Kasnije sam kod Istvána Iványija pronašao podatak da se Ker spominje 1780. godine, što znači 100 godina prije nego što je grad podijeljen na osam kvartova. U svom kapitalnom djelu »Istorijska geografija Arpadovićke Ugarske«, objavljene početkom 1960-ih godina, György Györffy navodi naselje Ker (Qeer) kao mjesto u blizini Subotice. On kaže: U dokumentu iz 1193. godine kralj Bela III. obnovio je raniju darovnicu svoje majke koja je križarskim fratrima iz Sekešfehervara pokraj ostalih posjeda darovala »tri rala oranice« u Keru. Umjesto da se mjesto nabraja između mjesta Tapolca u okolici Sombora i Segedina, Györffy ovo naselje identificira kao subotičko predgrađe, koje spominje Iványi. 

Subotica se kao Zabadka relativno kasno, 1391. godine, spominje prvi put, posredno u imenu jednog prijestupnika. Razna arheološka otkrića dokumenirala su da je naselje starije i da je nastalo u IX.-X. stoljeću. 

Ostaci srednjovjekovnog naselja

 

Prethodno, zaštitno arheološko istraživanje na lokaciji stovarišta Ogrev, koje je rađeno 1981. godine, donijelo je prve potvrde Györffyjeve pretpostavke. Na obali nekadašnjeg Malog Palića (kasnije Šandorska bara) pronađen je zanatski dio jednog naselja iz XI.-XIII. stoljeća. To su prije svega lončarske peći, ukopane u lesu, poredane radijalno oko radne jame. Željezna zgura uz neke od peći ukazuje i na jednostavniju kovačku djelatnost. Produkcija koja je pronađena su lonci i kotlići s vodoravno zaravnjenim obodima, okomito bušenim radi vješanja posude. Pronađeni su i silosi za žito isto ukopani u les kao i komadi kamenih žrvnjeva. 

U blizini ove lokacije prilikom fundiranja »Eksperimentalne stambene zgrade« 1976. godine pronađeni su ostaci stambenih kuća s ognjištima. U ovo vrijeme prilikom izgradnje kuća pokraj pruge Subotica-Crvenka pronađen je ostatak groblja iz XII.-XIV. stoljeća. Crkva koja se nalazila na najvišoj točki okolice najvjerojatnije je uništena prilikom izgradnje pruge. Arheolozi Peter Ritz i Nebojša Stanojev složili su se da se na ovoj lokaciji nalazilo naselje Ker koje se spominje u dokumentu Bele III. u XII stoljeću. Danas, poznavajući situaciju lokacije, s puno točnosti možemo odrediti i osnovu naselja Ker.

 

Vojno naselje 

 

Ker je naziv jednog od sedam (zapravo osam) ugarskih plemena koja su se naselila u IX. stoljeću u Karpatski basen. Pleme Ker se smatra vojnim plemenom, čiji su pripadnici naseljavani na strateški važnim mjestima. Zato su primjerice samo u južnoj Bačkoj postojala još tri Kera, po navodima Iványija. Jedan od njih Kis-Keer u blizini Bačkog Dobrog Polja je i arheološki istraženo. Nasuprot današnje Sente na banatskoj strani isto je postojalo naselje Ker. 

Koji je bio strateški značaj lokacije srednjovjekovne Subotice? Već u doba ranog Rimskog Carstva kroz sarmatski teritorij vodio je suhozemni trgovački put između Dunava (Lugio, današnji Dunaszekcsõ) do Segedina (Parthiskum) i dalje do provincije Dacije (Erdelja, Transilvanije). Ovaj put je imao trasu na sastavu pijeska i crnice. U srednjem vijeku ovaj put se naziva Kalicov put, ime je dobio po arapskim, muslimanskim trgovcima koji su nazivani i Kalizi. Put je kod Subotice prelazio preko jedne široke (300-500 m) riječne doline koja današnji grad presijeca u pravcu sjever-jug i ulijevao se u Mali Palić. Zadatak »Kerčana«, koji su naseljeni najvjerojatnije u IX.-X. stoljeću, bio je kontrolirati ovaj prijelaz i, naravno, naplaćivati određene takse i poreze. Po svemu sudeći naseljeni su i na desnu i na lijevu obalu ove rječice. Naselje Ker, koje je predmet ovog feljtona, nalazilo se na južnim padinama jedne uvale Malog Palića (današnji dio Novog naselja). Konfiguracija ove uvale je i danas uočljiva. Osim vojne službe, stanovnici su se bavili stočarenjem i zemljodjelstvom. Kao što smo iznijeli, kvalitetna glina s obale jezera omogućila je i izradu grnčarskih proizvoda, koji su služili za razmjenu na lokalnom tržištu, ali i na vašarima na širim prostorima. Crkva i nekropola oko nje nalazila se na jednoj humci na 105 m nadmorske visine, koja je presječena i uništena prugom Subotica-Crvenka. Kao ponavljanje povijesti možemo konstatirati kako su krajem XVII. stoljeća naseljeni Dalmati i Srbi nastavili istu vojnu službu kao nekad pripadnici plemena Ker. O tome kako je toponim Ker sačuvan do XVIII. stoljeća možemo samo nagađati.

 

U sljedećem nastavku: Subotica-Kameniti hat