Arhiv tekstova

Nakon brojnih mjesnih dužijanci i popratnih manifestacija, u Subotici je završena i središnja žetvena svečanost Dužijanca 2009. Time je, zapravo, započelo trogodišnje obilježavanje 100. obljetnice subotičke Dužijance. 

Ovaj tipičan žetveni običaj bunjevačkih Hrvata oduševio je dr. Josipa Andrića još davne 1938, godine i u njemu je rasla ideja da o tome stvori glazbeno-scensko djelo. Tako je od melodije i glazbenog motiva grada Subotice nastala kantata, a od kantate je stvorena opera. Praizvedba opere Dužijanca, koja je izvedena 29. travnja 1952. godine s velikim uspjehom u subotičkom Narodnom kazalištu, primljena je s neobičnim oduševljenjem ne samo od publike, nego su je i kritičari popratili vrlo pohvalnim prikazima. 

 

Praizvedba

 

Tako M. Miljački u Hrvatskoj riječi od 8. svibnja 1952. godine, u članku »Praizvedba prve bunjevačke opere«, među ostalim, piše:

»Skladatelj opere ‘Dužijanca’ Josip Andrić izvršio je velik kulturno-umjetnički čin, stvorivši prvo operno djelo iz bunjevačkog života, ali je, isto tako, subotičko Narodno pozorište s cijelim kolektivom izvršilo velik zadatak na polju umjetničke kulture, što je s velikim razumijevanjem prihvatilo izvedbu tog domaćeg opernog djela, te ga je još većim trudom i ljubavlju i izvelo. Time je Narodno pozorište steklo možda jedno od najvećih priznanja otkad postoji... Glazba Andrićeve ‘Dužijance’ prožeta je toplom melodioznošću, uz bujnu ritmiku i šaroliku harmoniju, premda je pjevanje zbora i solista glavno i na prvome mjestu u operi, ipak i orkestar ima važan udio u glazbenoj gradnji djela... Kao što je Verdi u svojim najpopularnijim operama stvorio melodije, koje su postale svuda poznate i rado pjevane, nema sumnje da će i neke melodije iz Andrićeve ‘Dužijance’ narod prihvatiti pjevati i da će se time pokazati, koliko je skladatelj pogodio pravi narodni ton.

Što nas, Bunjevce, odmah osvaja u glazbi Andrićeve opere, jest to, da ona i počinje i svršava motivom bunjevačkog Momačkog kola. Iz toga motiva raste glavni dio glazbe čitave opere, pa on dolazi do prave apoteoze u krasnom završnom baletu ‘Dužijanci’ i u majestetičnom motivu grada Subotice, kojim je izražen osjećaj ljubavi i ponosa prema tom našem središtu. Iz te ljubavi posvetio je skladatelj Josip Andrić ovu prvu bunjevačku operu Subotici i njenim salašima, te je Suboticu i njene salaše ugradio i u motive ove svoje opere...«

 

Riječi skladatelja

 

A o nastanku opere »Dužijanca« objavljen je i članak njenog tvorca Josipa Andrića u časopisu »Naša pozornica« Narodnog kazališta u Subotici. U njemu, među ostalim, stoji:

»Prvi zametak opere ‘Du-žijance’ potječe iz godine 1938. Tada sam skladao melodiju sadašnjeg dueta Blaška i Ruže u drugom činu svoje opere i stvorio glazbeni motiv grada Subotice. Gotovo deset godina je prošlo dok nisam nastavio izgradnju ‘Dužijance’. U ljeto 1947. pozvan sam od zagrebačke radio-stanice, da na temu jednog narodnog običaja skladam djelo koje bi moglo biti i koncertno i scenski izvedeno s trajanjem od po prilici pola sata. Odmah sam izabrao za temu bunjevačku Dužijancu kao tipičan žetveni običaj, koncipirao oveće glazbeno djelo u obliku kantate i nazvao ga ‘Žetelačka suita’ (‘Dožejanica’).

To djelo načinjeno je od 4 stavka: Žetelačka predigra, Radost risara, Žitni vinac i Bunjevački ples. Prva dva stavka bila su gotova krajem 1947. a druga dva u prvim mjesecima 1948. Prva radio-izvedba ‘Žetelačke suite’ bila je 13. srpnja 1948. s uspjehom koji je oduševio izvođače i slušatelje, tako da sam s više strana bio upozoren, kako se u tom djelu očituju elementi za operu. I od tada me zaokupljala misao da stvorim prvu bunjevačku operu, do čega je i došlo u godini 1952...

Partitura opere ‘Dužijance’ opseže 250 stranica, na kojima je zgrnut velik rad, izvršen često s golemim naporom, smisao tog rada i ostvarenog djela jest velika ljubav prema rođenoj bačkoj grudi i prema narodu, koji na njoj živi...«

(»Kako je nastala opera ‘Dužijanca’«, u: Naša pozornica, Narodno kazalište u Subotici, 1952/53., broj 9-10, str.15-16/).