Arhiv tekstova

U Srbiji ekološka svijest o sakupljanju papira, stakla i pet amblaže još uvijek nije na dovoljno visokoj razini. U našoj se zemlji sakupi oko 35 kilograma tog otpada po glavi stanovnika, u Bugarskoj 60 kilograma, u Rumunjskoj 80, dok se najviše papira po glavi stanovnika sakupi u Sloveniji, od 170 do 200 kilograma, kažu u tvrtki »Arabesa«. Između ostalog i to je jedan od razloga zbog čega je Ministarstvo životnog okoliša i prostornog planiranja u suradnji s lokalnim samoupravama pokrenulo akciju »Očistimo Srbiju«.

»Srbija je puno čistija nego na početku akcije ‘Očistimo Srbiju’«, kaže ministar životnog okoliša i prostornog planiranja Oliver Dulić. »U proteklih šest mjeseci u 50 općina i gradova naše zemlje riješeni su problemi i to ne samo čišćenjem divljih deponija, nego je zaposleno i 5000 ljudi kroz program javnih radova. Ministarstvo je u akciju uložilo preko 500 milijuna dinara i to za čišćenje divljih deponija, program javnih radova i nabavu potrebne komunalne opreme. Zadovoljan sam postignutim rezultatima u akciji.« 

 

Apsurdi

 

Zajedno s Fondom »Ekotopija« kroz kampanju »Ja čuvam Srbiju, a ti?« uključene su javne ličnosti koje na svom primjeru pokazuju građanima kako se treba odnositi prema okolišu. To je prvi korak prema jačanju ekološke svijesti građana, kažu u Ekotopiji. 

Prema podacima Agencije za reciklažu, potrebe prerađivača starog papira su 300 tisuća tona godišnje, a u našoj zemlji se sakupi tek polovica, a ostatak se uvozi. 

»U Srbiji se godišnje baci 85.000 tona otpadnog papira, a jedna tvornica iz okolice Beograda ga čak uvozi jer im se to više isplati. Za jedan kilogram dobivaju se tri dinara, što pomnoženo s 85.000 daje iznos od 255.000 dinara. Stvar je izbora hoćemo li taj novac uzeti, ili ga ostaviti na otpadu«, naglašava za portal »MySerbia« Srđa Popović. 

U zemljama EU u prosjeku se godišnje reciklira 80 posto smeća, dok je kod nas ta brojka znatno manja i iznosi 8 posto.

»Skupština Srbije je usvojila prijedloge zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu, o kemikalijama, o biocidnim proizvodima, zaštiti zraka, zaštiti prirode, izmjenama i dopunama zakona o zaštiti životnog okoliša, izmjenama i dopunama zakona o procjeni utjecaja na životni okoliš i o zaštiti i održivom korištenju ribljeg fonda. Međutim, da bi sve to prokfukcioniralo potrebno je donijeti još stotinu podzakonskih akata. Prvi koraci su urađeni kako bi se riješio jedan od najvećih problema u zemlji, a to je upravljanje otpadom«, kaže državni tajnik Ministarva životnog okoliša i prostornog planiranja Miladin Avramov.

 

Što gubimo 

 

Reciklaža je proces ponovne prerade već iskorištene materije, radi njenog daljnjeg korištenja u iste ili slične svrhe. Ovaj proces prati sakupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari ili materijala. Veoma je važno najprije odvojiti otpad prema vrstama otpadaka. Mnoge otpadne materije mogu se ponovno iskoristiti ako su odvojeno sakupljene. U recikliranje spada sve što se može ponovno iskoristiti, a da se ne baci. Bez uvođenja reciklaže u svakodnevni život nemoguće je zamisliti bilo kakav cjelovit sustav upravljanja otpadom (izvor Ekotopija).

Sve se može reciklirati, primjerice novinski papir sedam puta, a kartonska ambalaža se i pravi od recikliranog papira. Vrijeme razgradnje otpadne plasitke je veoma dugo, od 100 od 1000 godina, zato je potrebno plastiku sakupljati odvojeno od ostalog ambalažnog otpada, jer se ona može veoma uspješno reciklirati. Ovo prevenstveno važi za PET ambalažu u kojoj kupujemo mineralnu vodu, osvježavajuća pića, prehrambene proizvode, ulja i drugo. Recikliraju se staklo, aluminij, čelik, bakar i drugi metali. To su posebice vrijedne vrste otpada jer spadaju u neobnovljive prirodne resurse.