Arhiv tekstova

Proteklog je vikenda u Subotici blizu završetku privedena još jedna, 98. po redu Dužijanca. Do konca cijelog tijeka ovogodišnjih žetvenih svečanosti, započetih proljetos na Markovo u Ljutovu, ostala su još tri događanja: zatvaranje Likovne kolonije Bunarić i svečana akademija Dan Dužijance (15. kolovoza) te Bunarićko proštenje 29. i 30. kolovoza. 

Središnji događaj bila je nedjeljna svečana sveta misa zahvalnica pokraj subotičke katedrale, te povorka sudionika do glavnog gradskog trga i uručenje kruha gradonačelniku. Istoga je dana, u nedjelju, popodne organiziran posjet grobu utemeljitelju suvremene Dužijance Blašku Rajiću, a navečer je na Trgu slobode održano Bandašičino kolo. Prethodnih dana održane su sljedeće manifestacije: Tamburaška večer na kojoj su predstavljeni bandaš i bandašica i izabrani najljepši parovi njihovih pratilaca (četvrtak); Smotra orkestara, otvorenje izložbe Stari obrti i alati, otvorenje izložbe radova s XXIV. saziva Prve kolonije naïve u tehnici slame iz Tavankuta i koncert Zvonka Bogdana (petak); Smotra folklornih skupina, svečana Večernja i Skupština risara (subota).

 

središnji događaj

 

Središnji dan Dužijance, nedjelja 9. kolovoza, započet je ispraćajem i blagoslovom bandaša i bandašice u crkvi sv. Roka, odakle se povorka sudionika, gostiju i gledatelja zaputila prema katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske, gdje je na otvorenom, pokraj crkvenog zdanja, održana svečana sveta misa zahvalnica, koju je predvodio pomoćni biskup sarajevski vrhbosanski mons. dr. Petar Sudar, uz koncelebraciju subotičkog biskupa mons. dr. Ivana Penzeša i svećenika Subotičke biskupije.

Svoju je propovijed biskup mons. Petar Sudar posvetio Dužijanci, kao činu zahvale Bogu za plodove zemlje.

»Radujem se što sam tu s vama da proslavimo ovu bogatu i, vjerujem, Bogu ugodnu Dužijancu, ovo slavlje zahvale što su ga u krilu svojih obitelji i u njedrima svog načina života kroz stoljeća njegovali i nosili Hrvati Bunjevci, a onda ga prije skoro jednog stoljeća iznijeli na ovu zajedničku gozbu«, rekao je u propovijedi biskup Sudar. »I ja sam danas od srca s vama da ovdje u ovom lijepom kraju, u ovom lijepom gradu osjetim kome i zašto trebaju zahvaliti. Naime, čovjek je u dubini svoje duše odvajkada znao da je čudo to što se oko njega i s njim događa. Da je čudo njegov život, da je čudo i znak nečije ljubavi sve ono što taj život prati. I zato je nakon vremena u kojem je osjećao tegobu i dužinu brazde, bremenitost snopa, osjetio neke potrebe da s onima koji su s njim te tegobe dijelili očituje svoju radost, da podijeli svoje divljenje nad čudom i ljepotom zlatnih polja, što svake godine rađaju zrnjem što je vrjednije od zlata. Da, vrjednije od zlata, iako mi toga možda nismo svjesni. Ali, kad bi samo jedne godine umjesto zrnjem rodilo zlatom, čovječanstvo bi izumrlo od gladi, jer nitko ne može od zlata napraviti kruh, a bez kruha nema života. Zato je čovjek osjećao: Trebam zahvaliti, trebam radost podijeliti, jer žetva je uvijek bila zalog – preživjet ćemo zimu, dočekat ćemo novo proljeće.« 

Biskup Sudar je naglasio kako je čovjek uvijek u sebi osjećao da treba još nekom zahvaliti. Zato su, rekao je, sve poljodjelske kulture u povijesti čovječanstva u svojim zahvalama povezivane s kultom, jer je čovjek iz iskustva znao: koliko god on duboko zaorao, koliko god plodno posijao, ako nebo ne zalije, ako sunce ne ogrije, neće zrnje poniknuti, neće klasje dozreti. 

»I zato danas vidimo prvu ulogu Dužijance, da poruči čovjeku i čovječanstvu, sve nas da podsjeti: Čovječe, ti nisi gospodar, čovječe, ti ne daješ život, čovječe, koliko god se trudio, neće ti roditi samo tvojim zaslugama.«

Mons. Sudar je upozorio kako smo svi mi upravo danas u toj napasti, budući da su tehnika i tehnologija do te mjere razvijeni da nam bez puno truda mogu dati puno uroda iako toga nismo svjesni. 

»Ponekad padamo u napasti da je to sve samo od sebe. Zaboravljamo da, unatoč svoj znanosti, za koju nam se može činiti kako je otkrila najzadnje korijene života, da je otkrila izvor života, unatoč svemu, čovjek danas nije i nikad neće biti u stanju napraviti niti samo jedno zrno da bi ga posijao u zemlju i da mu donese novi rod. Možemo sve, ali život dati može samo Jedan. Istina, čovjek može život uništiti, čovjek može životu oduzeti smisao i toga smo nažalost kroz povijest, ali i u našoj sadašnjosti, bolni svjedoci, kako je čovjek u opasnosti poigrati se s najsvetijim, umjesto da padne i zahvaljuje najsvetijem. Zato, Dužijanca nije samo sjećanje na neke lijepe prošle običaje. Dužijanca danas ima svoju bitnu duboku poruku i pouku čovjeku, meni i tebi, mladim naraštajima: Nisi gospodar svoga života. To ti je dar i znak povjerenja, ali i znak nečije neograničene ljubavi. I zato biti zahvalan znači priznati svoju ograničenu moć i priznati Božju neograničenu svemoć. I tek u tom skladu život može biti radost, ljudska povijest i sadašnjost može malo-pomalo postajati kulturom života i civilizacijom ljubavi.« 

Upravo se na euharistiji zahvale, na tom vrhuncu kulture zahvalnosti, Dužijanca pretvara u božansku kategoriju, rekao je mons. Sudar.

»Ovo slavlje Dužijance pretvara se u zahvalu za dar vjere, jer što bi nam koristila Dužijanca koja samo zahvaljuje ovozemaljskom, kad ne bi prešla liniju što dijeli život i smrt, što dijeli ovozemaljsko i nebesko, što dijeli čovjeka i Boga. Tek tu ona zapravo prima svu svoju težinu, poprima sve svoje božansko, vječno značenje.« 

 

Uručivanje kruha

 

Nakon euharistijskog slavlja formirana je duga povorka sudionika ovogodišnje Dužijance iz više zemalja: Hrvatske, Mađarske, Crne Gore, Makedonije, Bugarske, Austrije i Srbije. Folkloraši, tamburaši, bandaši, bandašice, pratitelji i mnogobrojni gosti, Ulicom Matka Vukovića pješke su, ili na konjima i zapregama, pristizali na binu na gradskom trgu, gdje su bili predstavljeni pred publikom koje je bilo nekoliko tisuća. Gradonačelniku Saši Vučiniću bandaš i bandašica Nebojša Stipić i Marijana Kujundžić simbolično su uručili kruh od novog brašna. 

»Temelji ovoga grada nisu ukopani već uzorani na okolnim njivama, oni nisu pod našim nogama, nego u našim vrijednim rukama i dobrim srcima, koja su spremna voljeti druge ljude i iskreno zahvaliti na plodovima svoga rada«, rekao je pred okupljenim građanima i gostima Saša Vučinić. »Trebamo zahvaliti i svima koji su u proteklih stotinu godina organizirali Dužijancu i sačuvali njezine vrline za buduće generacije. Dužijanca traje kroz vrijeme i živi s vremenom, ali ne da bi poprimila običaje sadašnjega vremena, nego da bi ga obogatila onim što u sebi nosi. Neka i ova Dužijanca bude prepuna dobrote, otvorenih srca, vrijednih ruku koje nam jamče da ćemo i dalje moći živjeti od svoga rada. Dužijanca je znak zajedništva i nadam se da ćemo je i iduće godine proslaviti i zahvaliti za još obilniji urod.« 

Istoga dana popodne organiziran je posjet grobu utemeljitelju suvremene Dužijance Blašku Rajiću, a navečer je na Trgu slobode održano Bandašičino kolo. Tom su prigodom članovima kulturno-umjetničkih društava koja su sudjelovala u središnjoj proslavi žetvenih svečanosti dodijeljene zahvalnice. Bandašičino kolo otvorio je gost biskup iz Sarajeva, mons. dr. Petar Sudar. Brojne nazočne zabavljali su tamburaški orkestri – »Nesanica«, »Biseri«, »Boemi« i ansambl »Hajo«.

 

Tamburaška večer

 

Idući u susret središnjoj svečanosti, tri dana ranije, u četvrtak 6. kolovoza, na glavnom subotičkom trgu održana je Tamburaška večer, na kojoj su brojnoj publici predstavljeni ovogodišnji predvoditelji žetvenih svečanosti. Kako je ovom prigodom rekao mons. dr. Andrija Kopilović, bandaš i bandašica već godinama nisu oni koji oru, siju ili rade ris, nego oni koji studiraju. »Naš čovjek neće biti samo rob i sluga, nego umom i srcem gospodar ove zemlje. Stoga sam ponosan predstaviti ovogodišnjeg bandaša i bandašicu, Nebojšu Stipića i Marijanu Kujundžić«, rekao je mons. Kopilović. Iste su večeri izabrani i ovogodišnji pratioci bandaša i bandašice. Titulu najljepših ponijeli su Julija Francišković i Miroslav Vojnić Zelić. Za prve pratioce izabrani su Slađana Tikvicki i Filip Mesaroš, dok su drugi pratioci Josipa Sadojević i Mario Bonić.

Tijekom večeri nastupilo je 9 orkestara iz Subotice i okolice, kao i gosti iz inozemstva. Subotičkoj su se publici predstavili: orkestar Folklornog ansambla »Bitola« iz Makedonije, orkestar Folklornog ansambla »Alenche« iz Bugarske, tamburaški orkestri »Neven«, »Sljedbenici Tumbas Pere Haje« i »Biseri«, tamburaški orkestar HKUD-a »Ljutovo« iz Ljutova, ansambl »Hajo«, te tamburaški orkestri iz Hrvatske – »Mladost« iz Samobora i »Dyaco« iz Đakova. 

Svi su orkestri izveli kratak program po vlastitom izboru. Istu večer, predsjednik organizacijskog odbora »Dužijance 2009.« Davor Dulić uručio je nagrade najboljim aranžerima izloga. 

U petak, 7. kolovoza, na gradskom je trgu koncert održao Zvonko Bogdan a gosti koncerta su bili Stipan Jaramazović s tamburašima kao i folklorni odjel HKC »Bunjevačko kolo«. Prije toga otvorena je izložba radova s XXIV. saziva Prve kolonije naïve u tehnici slame iz Tavankuta.

 

Risarska i folklorna 

večer

 

Okupljanjem risara i risaruša s radnim priborom, kao i vodonoša i ručkonoša oko Gradske kuće u Subotici, u subotu, 8. kolovoza, započela je tradicionalna Risarska večer, na kojoj je prikazano kako je nekada izgledala pogodba oko cijene za koju će risari raditi ris. Također je demonstrirano kako su nekad potkivane i oštrene kose, kao i način na koji je žito košeno. 

U programu su nastupila kulturno-umjetnička društva iz zemlje i inozemstva. Osim domaćina HKC-a »Bunjevačko kolo«, nastupili su: KUD »Volođa« iz Pljevlja – Crna Gora, HFG »Hajdenjaki« Dolnja Pulja – Austrija, FA »Bitola« iz Bitole – Makedonija, KUDH »Bodrog« Bački Monoštor, FA »Mladost« iz Samobora – Hrvatska, MKC »Népkör« iz Subotice, HUK »Lajčo Budanović« iz Male Bosne, GKUD »Kosta Abrašević« iz Bačke Palanke, HKUD »Ljutovo« iz Ljutova, KUD »Ravnica« iz Male Bosne, KUD »Aleksandrovo« iz Subotice, HKC »Bunjevačko kolo« ogranak iz Starog Žednika, FA »Alenche« iz Bugarske, HKPD »Matija Gubec« iz Tavankuta i OKUD »Mladost« iz Subotice. Istu večer prikazan je i spot pjesme »Pisma risara«, koju je na prvom Festivalu bunjevački pisama otpjevala Antonija Piuković. Tekst ove pjesme napisao je Aleksa Kokić, dok je glazbu i aranžman potpisao Marinko Piuković. Autor spota je Zvonimir Sudarević.  

 

Uzvanici

 

Uoči svete mise zahvalnice u nedjelju katedralni župnik mons. Stjepan Beretić pozdravio je uzvanike, među kojima su bili: gradonačelnik Subotice Saša Vučinić, predsjednik Skupštine Grada Subotice Jenö Maglai, načelnik Sjevernobačkog okruga Zoran Prćić, otpravnik poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu Filip Damjanović, generalna konzulica RH u Subotici Ljerka Alajbeg, konzuli-savjetnici RH u Subotici Vesna Njikoš-Pečkaj i Marko Štefanić, ataše za kulturu Veleposlanstva Republike Mađarske u Beogradu Klára Szentgyörgyi, konzul Generalnog konzulata RM u Subotici János Babics, Marija Hećimović iz Hrvatske matice iseljenika, suradnik Ministarstva vjera Republike Srbije Gavrilo Grban, republički zastupnik i predsjednik DSHV-a Petar Kuntić, potpredsjednik Izvršnog vijeća AP Vojvodine, pokrajinski tajnik za gospodarstvo i predsjednik SVM-a István Pásztor, pokrajinski tajnik za sport i mladež Modest Dulić, pokrajinski tajnik za zdravstvo dr. Attila Csengeri, zamjenik pokrajinskog tajnika za propise, upravu i nacionalne manjine Mato Groznica, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Branko Horvat, predsjednik Mađarskog nacionalnog vijeća László Józsa,  gradonačelnici Bača, Ade, Malog Iđoša, predstavnik Kanjiže, predsjednik Skupštine Vukovarsko-srijemske županije Anton Žagar, zamjenik župana Mato Golubičić, predstavnici Županje, Segedina, Kiskunhalasa, predstavnici Šokačke grane iz Osijeka Vera Erl i Slavko Žebić i drugi. 

Željka Vukov i 

Zvonimir Perušić