Arhiv tekstova

Prva crkvena Dužijanca održana je davne 1911. godine u župnoj crkvi sv. Roka. Predvodio ju je tadašnji župnik Blaško Rajić, koga je narod zvao Prisvitli. I danas su mnoga događanja oko žetvenih svečanosti vezana uz ovu župu. 

Kako bi središnja proslava Dužijance bila što ljepša i dostojnija zahvala Bogu, tom se prigodom  ukrašavaju ulazna vrata na crkvama, pletu se vijenci, krune i razni drugi simboli Dužijance. Svake godine u župnom dvorištu župe sv. Roka čisti se žito od kojeg će jedan dio biti za blagoslov u katedrali, a drugi za ukrašavanje. Svaki sudionik Dužijance dobit će za uspomenu blagoslovljeni klas novog žita. Od istog se tog žita plete kruna za bandašev vijenac, zatim velika kruna za Dužijancu, klas koji nosi momak okružen djevojkama u bjelini, te se pletenim vijencima ukrašavaju karuce koja će voziti bandaša i bandašicu.

Čišćenje žita, a osobito pletenje vijenaca nezamislivo je bez dobre volje ljudi koji znaju i vole plesti vijence. Čovjek koji već nekoliko desetljeća unazad plete vijence za ovu prigodu, je Grgo Piuković, ili kako ga mladi zovu, bać Grgo. Od njega su mnogi naučili i još uče vještinu pletenja vijenca od žita.

Kako bi se žito moglo plesti potrebno je prvo napraviti pripremu, odnosno prvo se čisti žito. Iz snopova žita se vadi klas žita koji se skuplja u snop, te se reže kod prvog zglavka i svuče posljednji list. Tako pripremljeno žito vezuje se u male snopove i ostavlja. Dio snopova se nosi na blagoslov u crkvu, te se kasnije dijeli narodu, dok se dio snopova kvasi i priprema za pletenje. 

»Za pletenje žita potrebno je nakvasiti žito, kako bi ono bilo meko, da pri pletenju ne bi pucalo. Također, za pletenje je potrebna i pomoć. Ovdje se okupi doista puno mladih koji čiste i pripremaju žito, tako za pletenje dvije ili tri djevojke dodaju vlaće žita, a ja pletem. Ovisno o potrebnoj debljini vijenca cure dodaju 7-8 ili 10-12 klasova žita i od toga se plete vijenac. Za karuce su nam potrebna dva vijenca od po 9 i 8 metara, te 8 vijenca od po 1,5 metar koji se koriste za veliku krunu«, pojašnjava bać Grgo Piuković. Po njegovim riječima nekada su se ukrašavale samo karuce, krune nije bilo sve dok nije ponovno uspostavljena zajednička Dužijanca (gradska i crkvena). Od 1993. godine ukrašava se i velika kruna koja se nosi karucama. 

»Na početku Dužijance«, prisjeća se Bać Grgo, »imali smo samo pleten vijenac na bandaševom šeširu, te su se plele krune koje su nosili bandaš i bandašica. Kada sam ja bio bandaš 1966. godine, prvi sam put vidio kako se pletu vijenci. Od 1958. godine moja je obitelj živjela u Maloj Bosni i tada sam do 1972. godine pleo vijence za Malu Bosnu. Kada smo se preselili u grad, bila je stanka i nisam radio do 1980. godine, a od tog doba pa do danas me nije zaobišla niti jedna Dužijanca.«

Već 30 godina unazad bać Grgo sije i brine o ovome žitu. »Od ovog se ništa ne baca, kada prođe Dužijanca vrate mi ostatke od vijenaca, tada ja to okrunim i ponovno posijem žito, te to sjemenje ostaje iz godine u godinu. Ovo je stara vrsta žita, koje se sijalo i prije 100 godina i uvijek ga posijem pokraj sadašnje sorte žita, no još se nikad nije ukrižalo. Vijenci su isti i kao prije 80 godina«, kaže je Piuković.    

Drugu vrstu pletenja vijenaca već godinama (od 1986.) obavlja bać Grgin sin, Ivan Piuković, koji vijence plete »drotom« – žicom. Po njegovim riječima, ovaj način pletenja se nekada obavljao  konopcem, no ovo je sada sigurnije i čvršće. Ti se vijenci koriste za ukrašavanje crkvenih vrata, oltara, te kapije za Bandašicino kolo. I ovdje je pletaču potrebna pomoć u dodavanju žita. Dodaju se 3-4 klasa i to su također radile djevojke, no u novije vrijeme Ivanu pomažu momci kako bi i sami naučili kako se radi. 

Na čišćenju žita ove je godine, pokraj nekoliko odraslih, zatim djece, a najviše mladih, sudjelovao i ovogodišnji predvoditeljski par – bandašica Marijana Kujundžić i bandaš Nebojša Stipić.