Arhiv tekstova

Vrt staroga imama... baš tako bi se mogla započeti priča o gotovo svakom vrtu u drevnom gradu Baču, bogatom kulturnim i povijesnim znamenitostima. Uz svaki vrt bi se mogao vezati pokoji Šantićev ili bilo čiji stih o jasminima, Eminama... No, u »bašči staroga imama« Antuna Šamanovića Baje nema ni jasmina, niti Emine. Smještena u blizini gotovo svih znamenitosti po kojima se Bač već stoljećima raspoznaje, prolazeći kraj »topla hamama« i župne crkve, dolazi se u predivan vrt koji odiše svježinom i ljubavlju koju Baja unosi u njega. U njegovom vrtu nema rijetkog i raznolikog bilja, ali sve što je u njemu lijepo je i posebno. U toj ljepoti može se naći i staro stablo kruške ječmenjarke koja i dan danas rađa i od koje Baja peče prvoklasnu rakiju, a kvalitetno stolno grožđe i jabuke, kako kaže Baja, »pojidu dica«.

Od svega cvijeća, Baja najviše voli muškatle i njih ima najviše. Poslije napornog radnog dana, kada se s posla vrati u svoj dom, posvećuje se svom cvijeću i papigama i tu pronalazi mir. Kada s obitelji nije na Dunavu, gdje ima vikendicu i gdje provodi vikende, sve slobodno vrijeme posvećuje vrtu. U njemu uvijek ima što raditi, no košenje trave, orezivanje i njegovanje cvijeća, loze, voćaka i razgovor s papigama Baji pričinjava zadovoljstvo. Ima Baja još hobija, strasven je lovac, u HKUPD »Mostonga« je voditelj folklorne sekcije, vrstan je u spravljanju »fiš paprikaša«, ali poslije svih tih aktivnosti najveći odmor mu je kada uzme vrtne škare u ruke i počne razgovor sa svojim vrtom i pticama. A poslije rezidbe i zalijevanja, kada se smrači, uz fraklić i prijatelje uživa u mirisima tek pokošene trave i ljepoti procvetalih muškatla, a tiha tamburaška glazba ga vraća u dane kada su tamburaši svirali i glasno i često. Jer, Baja je bio i ostao bećar.