Arhiv tekstova

U smiraj prvoga dana kolovoza, kada sunce naginje zapadu ali se temperatura još uvijek kočoperi iznad 30. stupnja, a žega prži travu u Parku skulptura, ušorene ulice Ernestinova po 36. puta otvorile su svoja srca, široka kao ravnica slavonska, putnicima namjernicima i umjetnicima koji će dlijetom i kistom, u hrastu podatnome, na staklu i platnu, ovjekovječiti još poneki trenutak neuhvatljivosti, zbilje i stvarnosti života što nas okružuje i prati u stopu.

A tema ovogodišnje kolonije također je znakovita: z a g r lj a j! Zagrljaj kao ljubav, zagrljaj kao prijateljstvo, zagrljaj kao zajedništvo i neprolaznost dugogodišnjeg druženja i ljepote trajanja, evo već 36 godina zaredom. A počelo je skromno, stidljivo, kao ideja već poznatog i priznatog naivnog umjetnika Petra Smajića i golobradog učenika, kipara početnika Mate Tijardovića, davne 1973. godine, da bi već sljedećih godina preraslo u tradicionalnu koloniju a za desetak godina dobilo i međunarodni predznak, pa je svih ovih godina ernestinovačka kolonija stjecište i stanište poznatih umjetnika iz čitave Hrvatske ali i svijeta, posebice iz susjednih zemalja.

 

Prkos ljudskoj 

prolaznosti

 

Baš kao što su likovi, što ih kipari grade oblikujući tvrdu slavonsku hrastovinu, čvrsti i stameni, tako je i manifestacija odolijevala vremenu i prilikama, pa ju ni rat nije mogao omesti. Istina, iz privremeno okupiranog Ernestinova kolonija je nekoliko godina preseljena u zelene perivoje Osijeka, ali je trajala na radost umjetnika i svekolikog puka slavonskog. Vratila se s prvim danima mirne reintegracije, još svečanija i veličajnija, a kako ima Boga, i otuđene i otete skulpture u vrijeme agresije vraćene su Ernestinovu. Vratile su se svojemu jatu, baš kao i rode koje se vraćaju svake godine da budu svjedocima još ljepše i još uspješnije kolonije. A kako i narodna predaja kaže, te rode i ta kolonija jamstvo su trajanja Ernestinova na općem i umjetničkom zemljovidu svijeta.

Ove  godine na koloniji sudjeluje 20-ak umjetnika, 12 poznatih kipara i 9 još poznatijih slikara iz Hrvatske i Mađarske, a po prvi puta pojavit će se i umjetnici poznate hlebinske škole naive. »Ono što je Ernestinovo u kiparskim krugovima, to su Hlebine u slikarstvu i mislim da su to dvije najpoznatije hrvatske škole naivne umjetnosti. Dogovorili smo se da se udružimo, da se još čvršće povežemo, da potpišemo povelju o trajnoj suradnji i ove nam godine dolaze četiri umjetnika iz Hlebina, tri slikara i jedn kipar, a već dogodine Ernestinovo će ugostiti desetak najpoznatijih hlebinskih umjetnika i to je taj zagrljaj umjetnosti, prijateljstva i ljepota stvaranja, koji će oplemeniti našu tradiciju dugu već gotovo četiri decenije«, rekao nam je Mato Tijardović, predsjednik Likovne udruge »Petar Smajić« u Ernestinovu i jedan od utemeljitelja kolonije.

 

Tjedan manifestacije

 

A tajnik, Ivica Tolić, dodaje kako će i popratni program kolonije biti također bogat i sljedećih tjedan dana na pozornici u Parku skulptura smjenjivat će se folklorna društva, tamburaški orkestri, plesne i dramske skupine na radost i umjetnika i mještana Ernestinova i okolice. Svečanom je otvorenju kolonije nazočilo nekoliko stotina posjetitelja a za ugodnu zabavu pobrinuli su se članovi KUD-a »Kešinci« iz istoimenog mjesta te ženska pjevačka skupina iz Semeljaca, a bećarci i drumarci prštali su do kasno u noć. Idućih večeri goste i posjetitelje zabavljat će plesna skupina »Fenix« iz Osijeka, KUD iz Pečuha u susjednoj Mađarskoj, folklorna skupina Šokačke grane i dramski amateri KUD-a iz Ljutova kod Subotice. Baš je lijepo živjeti u Ernestinovu ovih dana, rekao je pozdravljajući umjetnike, goste i brojne posjetitelje Matija Greif, načelnik Općine Ernestinovo, dok je ovogodišnju koloniju proglasio otvorenom dugogodišnji prijatelj Ernestinova, načelnik Općine Viškovo u Primorsko-goranskoj županiji, Goran Petric.

»Dobrodošli u ovo naše malo mjesto, vi koji svojim vizijama ovjekovječujete trenutke istine, kistom i dletom prkosite ljudskoj prolaznosti, napuštate sitne ljudske strasti i poput ustreptale zvijezde rasipate svoju svjetlost po kutovima beskonačnosti. U trajanju trajanja vi inzistirate na trajanju traženja a to je ritual, no čovjek se oduvijek branio od nepoznatoga ritualima i magijom a u tom procesu nastajali su tragovi, šare, konture. Zato neka naredni tjedan bude motivacija ljepote i tuge, životne priče, motivacija radosti življenja i ove naše tradicije koja živi i živjet će generacijama«, nadahnuto je na svečanosti otvorenja izrekao medikus ernestinovački, stalni pratitelj i dugogodišnji kroničar zbivanja vezanih uz koloniju.