Arhiv tekstova

Akademski slikar Ivan Balažević predstavio se publici u Gradskoj galeriji »Turnac« u Novom Vinodolskom s petnaest novih apstraktnih slika u tehnici akrila i suhog pastela. Umjesto predgovora umjetnik se brojnoj publici u katalogu obratio svojim esejom »O riječima i slikama«, koji je pri otvorenju pročitala njegova kći Ivana.

»Ovo je ‘predgovor’ koji zapravo to nije. Nakana mi je ovakovim ‘predgovorom’ pokušati, bez velikih pretenzija, propitati instituciju predgovora katalogu izložbe. Znam mnoge iznimne eseje o likovnosti u formi predgovora za koje bih volio da ih je svatko pročitao. Znam također i neke za koje je bilo bolje da nikad nisu bili napisani...

Danas se samo gleda. Malo se čita. Ovo će biti predgovor koji to nije, a to će itako malo tko primijetiti. Kako i na koji način pisana riječ može »ući pod kožu« drugom mediju? Do koje mjere? Gdje počinje razilaženje? Je li ono u samoj likovnosti, odnosno riječi? A možda i nema razilaženja, pa ni mimoilaženja.

Esej nadahnut likovnim djelom živi kao samostalno literarno djelo. Što sa svrhovitošću tumačenja, »prevođenja likovnog djela« u riječi kako bi to djelo netko »razumio«? Koliko je tu jaka struja, a koliko slab senzibirani gledatelj djela?«, pita se između ostaloga Balažević u svom eseju.

M. K. Zeljak

Preneseno iz »Novog lista« Rijeka