Arhiv tekstova

Između različitih dijelova Srijema uvijek su postojale znatne razlike u odijevanju. Razlikovala se odjeća u planini (Fruška gora) i donjem Srijemu, u gradovima i selima; postoji razlika i nošnjama u istom nacionalnom okviru, tako da kod Hrvata u Srijemu ima razlike u nošnji između sela Kukujevci, Vašica, Golubinci. 

Odjevni predmeti su uglavnom izrađivani u kućnoj radinosti na razboju od lana, konoplje pamuka, dok su odijela od kože uglavnom izrađivali zanatlije. 

 

Ljetna nošnja

 

Hrvatska narodna nošnja u Srijemu se sastoji od šešira, košulje, prsluka, opanaka i gaća (čakšira). Košulje su pravljene od bijelog platna, rukavi su širi na ramenina i sužavaju se prema dolje, košulja se kopča, a na grudima su pucad ukrašena uzdužnim porupčićima ili šlingom. Prsluk je crne boje, na lopaticama ravan i bez ukrasa, gaće su od pamuka bijele boje, dolje su porubljene čipkom ili šlingom, a iznad poruba je jednoredni vez, dok se oko struka nalazi pojas od vunice u nacionalnim bojama: crveno, bijelo i plavo. Čarape se prave od vune koja je zelene boje i imaju »švapsku petu«, dok su na nogama crni opanci od goveđe kože. 

Ženska nošnja se sastoji od: podsuknje, suknje, kecelje, košulje, pojasa i cipela. Podsuknja je bijele boje bez čipke, suknja je bogato prošarana vezom, dolje je porubljena čipkom a iznad čipke se nalazi vez u kojem dominira crvena boja, kecelja je također bogato prošarana vezom. Košulja je bijele boje s bogatim vezom preko cijele gornje strane rukava, oko vrata je oivičena crvenim koncem a s prednje strane se od vrata u dva reda prema struku puža vez crvene boje s raznim motivima. Kao i kod muške nošnje, pojas je u nacionalnim bojama, kraj mu je duži i spušta se uz nošnju i na kraju je ukrašen vunenim »gombocama«, cipele su poluvisoke, crne boje s remenčićem. Ovaj opis nošnji je dan za »ljetnu« nošnju s područja Srijemske Mitrovice. U ostalim dijelovima Srijema nošnja se sastoji od istih dijelova, ali razlike mogu biti u vidu drugačijeg veza i njegovog rasporeda. 

 

Zimska nošnja

 

Tijekom zimskog razdoblja muškoj se nošnji još pridodavao i kožuh, pršnjak i opaklija dok je ženskoj nošnji pridodan samo kožuh. Kožuh je osnovni zimski dio nošnje, rađen od ovčje kože gdje je vuna bila s unutarnje strane. Najstariji oblici su bili bijele boje bez ornamenata. Bojenje kožuha nastaje kasnije, ali je bijela boja kožuha često ostala za starije dok su mlađi nosili obojene i ukrašene raznim ornamentima. Pršnjaci su nošeni ispod kožuha. To je odjeća bez rukava, toplih boja i ukrasa i u uporabi su ostali duže od kožuha. Opaklija je dugački ogrtač rađen od štavljene kože bez rukava u vidu pelerine, uglavnom smeđe boje, dok je kod imućnijih ljudi bio ukrašen vezom od raznobojene vunice i kože. U muškoj nošnji se često koristila i rekla (špencl), kratki kaput od tamnomodre vune, gustog tkanja, oko vrata rukava i dijela za kopčanje ukrašen crvenom vunom a uz donji porub ukras od vunice u nacionalnim bojama. Ova zimska odjeća, sva osim rekle (špencla), karakteristična je za sve nacije na području Srijema. 

Hrvatska krznena odjeća se razlikovala po bogato ukrašenom vezu što je davalo poseban kolorit. Ženski pršnjak je bio bogato ukrašen biljnim ornamentima intezivnih boja koji su pokrivali cijelu površinu tako da se osnova jedva vidjela. Zimi je također nošena i plitka šubara, na gornjem dijelu ravno odsječena, crne boje, koja je kod imućnijih ljudi pravljena od jagnjeće vune stare do dva tjedna, astragana. Poseban dio ženske nošnje bile su marame koje su se mogle nositi vezane na grudima doj je glavni dio išao preko ramena i spuštao se na leđa (kod djevojaka) ili klasično vezana oko glave (udane žene). Marama je četvrtastog oblika presavijena po dijagonali kako bi se dobio oblik trokuta, opšivena i ukrašena šljokicama. Dio koji je išao prema leđima nazivao se pero i bio je ukrašen vezenom granom. Posebne marame su bile marame zlatare prema kojima se često moglo ocijeniti imovinsko stanje devojaka i žena. Na široj strani crne marame nalazi se zlatni motiv koji je rađen tako što je motiv prvo isječen od debljeg kartona, a zatim je preko njega rađen vez zlatnim koncem i nakon toga pričvršćen na maramu. Hrvatice su najduže od svih etničkih skupina u Srijemu nosile oglavlja, naročito na području Golubinaca i Kukujevaca gdje su ona bila u intezivnoj uporabi sve do početka 1980-ih godina.