Arhiv tekstova

Na 111. Skupštini Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva Matija Gubec iz Rume, koja je održana prošle godine, Zlatko Kolarić višegodišnji predsjednik u dva mandata, izabran je za četvrtog počasnog doživotnog predsjednika hrvatske udruge iz Rume. Kako kaže, član je HKPD Matija Gubec od svoje četvrte godine života, kada mu je otac preminuo i kada je na prijedlog njegove majke Miroslave umjesto njegovog pokojnog oca Franje, upisan on kao novi tada sigurno, najmlađi član društva. Aktivan član je od 1964. godine kada je krenuo na metalotokarski zanat. Tada se u društvu ukazala potreba za angažiranjem nekoga tko bi izdavao knjige u knjižnici udruge. Zlatko se prihvatio te obveze i s nepunih 15 godina života, počinje njegov aktivan angažman u Društvu.

 

Angažiranost u Društvu

 

Već sa 16 godina, Zlatko Kolarić priključuje se diletantskoj sekciji društva i počinje glumiti, kada upoznaje i svoju sadašnju suprugu Jerku. 1967. godine biva izabran kao omladinac u Upravni odbor društva, a već 1973. postaje tajnik u udruzi, da bi 1980. godine na prijedlog legendarnog Miše Kuna bio izabran za potpredsjednika društva, kao član iz redova radničke klase. »Već 1984. godine izabran sam za predsjednika društva. Prvi sam predsjednik društva koji je obavljao tu funkciju 6 godina, od 1984. do 1990. godine. Za vrijeme mog mandata 1983. godine, izgradili smo prostorije za rad udruge koja je uz pomoć lokalne samouprave vraćena u posjed na upravljanje. Uz pomoć dobrovoljnih priloga, nas članova društva, uspjeli smo izgraditi naše prostorije. U to vrijeme, i mladi i stari su se uključili u sve aktivnosti zidanja i gradnje i u to vrijeme osjetno se povećao i broj članova društva. Nakon toga i žene i bake iz Rume su uzele učešće i tada izradile 12 muških i 12 ženskih nošnji, koje mi i danas čuvamo u našim prostorijama«, kaže Zlatko. 

 

U otegotnim okolnostima

 

U najtežim ratnim vremenima, devedesetih godina, 1996. godine, Zlatko je ponovno izabran za predsjednika udruge. »I pored otegotnih okolnosti, prihvatio sam ponovno funkciju predsjednika društva 1996. godine i od tada sam predsjednik bio, punih 12 godina. 2005. godine 15 tamburaša našeg velikog orkestra se odselilo i bilo je potrebno povećati članstvo i okupiti nove članove tamburaškog sastava. Uz pomoć Josipa Jurce koji je preuzeo pionirsku školu za tamburu, počelo je omasovljavanje društva. Sve do devedesetih godina društvo je brojalo oko 270 članova, a ponovnim početkom rada uspjeli smo povećati članstvo na kome sam se osobno angažirao, da bi danas društvo brojalo oko 420 članova. I pored teških vremena, 2001. godine uspjeli smo izgraditi novu zgradu s potkrovljem, što smatramo našim najvećim poduhvatom. Veliku pomoć pri izgradnji tada nam je pružio Milenko Guš, koji je sazidao objekt«. Od tada u novim prostorijama društva, počinju se češće organizirati slavlja, povodom završetka žetve, kada su kraljci, a često se održavaju i igranke, koje su tada bile vrlo posjećene.

 

ORKESTAR – TEMELJ DRUŠTVA

 

Vremenom, Veliki tamburaški orkestar i škola tambure koja djeluje u sklopu sekcija društva, postala je temelj hrvatske udruge iz Rume. Danas se smatra da je tamburaški sastav iz Rume, jedan od najuspješnijih na ovim prostorima, što su nebrojano puta pokazali tamburaši iz Rume, osvajajaću veliki broj nagrada i priznanja. Od 1964. za vrijeme predsjednika Zlatka Kolarića u Rumi se održava i Festival tamburaških društava Vojvodine, čiji je osnivač upravo Gubec iz Rume, kada su tamburaši i imali svoj prvi nastup. »Članovi koji pohađaju školu tambure, ne plaćaju članarinu i ono što je specifično za rad našeg društva jeste, da je ono otvoreno za sve, bez obzira na nacionalnu pripadnost.« 

Danas, poslije sada već više od 50 godina aktivnog života u društvu, Zlatko kaže da je sretan i ponosan što se društvo održalo do današnjih dana, ali isto tako što su se i u bliskom okruženju osnovale nove hrvatske udruge. U njegovoj obitelji svi su članovi društva, uglavnom sviraju tamburicu osim njega, koji je bio angažiran u nekim drugim poslovima.