Arhiv tekstova

Pejačevići se u Srijemu javljaju početkom XVII. stoljeća, kao činovnici na Odeskalkijevom vlastelinstvu. U tom svojstvu je bio i baron Marko II. Aleksandar Pejačević. On je postao najprije zakupac, a od 1745. godine i vlasnik Mitrovačkog vlastelinstva. Kako je Mitrovica ubrzo pripala vojnoj granici, Marko Pejačević je odlučio osnovati Novu Rumu (u blizini sela Rume), kao sjedište svog imanja, koje se od tada zvalo Rumsko vlastelinstvo. Carskom poveljom od 1747. godine Nova Ruma dobiva status trgovišta, s pravom na održavanje vašara, a 1749. godine Pejačević je s rumskom općinom sklopio ugovor Slobodnicu, kojom je Ruma postala privilegirano trgovište. Naseljena je njemačkim, srpskim, hrvatskim i mađarskim stanovništvom. Marka je naslijedio nećak Josip Pejačević koji je unaprijedio rumsko vlastelinstvo i 1772. godine dobio nasljednu titulu grofa. Na čelu rumskog vlastelinstva Josipa je zamijenio sin Žigmund koji je osnivač rumsko-reftalačke grane obitelji Pejačević. Njegov sin i nasljednik Johan 1813. godine je podigao novu rimokatoličku crkvu u Rumi, a jedan od najznačajnijih iz ove grane Pejačevića je bio Petar, Johanov sin koji je ustanovio imanje Petrov dvor, ergelu i park Tivoli, modernizirao poljoprivrednu proizvodnju, podigao crkve u Putincima i Inđiji. Poslije Adolfa, vlasnik rumskog vlastelinstva je postao drugi Petrov sin, Ladislav i to je vrijeme kada je ono postalo jedno od najnaprednijih poljoprivrednih imanja u državi.

 

Vratili se u Rumu

 

Svi ovi podaci bili su nepoznanica za mnoge Rumljane sve do prošle godine kada je u Zavičajnom muzeju Ruma, u sklopu međunarodne suradnje Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku i Zavičajnog muzeja Ruma, organizirana izložba na kojoj su prikazani predmeti vezani za obitelj Pejačević i prezentirane reprodukcije portreta rumsko-retfalačke loze obitelji Pejačević u vlasništvu Muzeja likovne umjetnosti i u zbirci obitelji Clary-Aldringen u Salzburgu. Suradnja je počela mnogo ranije na projektu Likovna baština obitelji Pejačević u Osijeku, a potom i u Našicama, gdje je gostovao i kustos Zavičajnog muzeja u Rumi Đorđe Bošković s predavanjem Rumsko vlastelinstvo obitelji Pejačević. Ideja za postavkom izložbe u Rumi potekla je iz Hrvatske iz Zavičajnog muzeja Našice i Muzeja likovne umjetnosti u Osijeku, koji su imali želju da u svoj projekt uključe i Rumu, mjesto gdje su Pejačevići dugi niz godina živjeli i radili i imali svoje velike posjede: »Iz te suradnje dogovor je bio da u Zavičajnom muzeju u Rumi napravimo jednu mnogo skromniju izložbu uz pomoć eksponata koje posjeduje Muzej likovne umjetnosti u Osijeku, doduše ne u originalnoj formi nego u vidu kopija i da sve to upotpunimo nekim eksponatima i materijalnim predmetima koje mi ovdje u Rumi u Zavičajnom muzeju imamo i koji su ostali iz nasljeđa obitelji Pejačević i njihove rumske grane. U listopadu prošle godine, uspjeli smo da uz pomoć sredstava Pokrajinskog tajništva za kulturu i pomoći lokalne samouprave organizirati izložbu, kada je zabilježena velika posjećenost građanstva i djece iz dječjih radionica«, rekao je Đorđe Bošković povjesničar i viši kustos Zavičajnog muzeja u Rumi.

 

Urbanistički projekti

 

I kako ističe Bošković, iako je Ruma postojala i prije Pejačevića, ona je bila samo jedno selo u Borkovačkoj dolini i vjerojatno da se barun Marko Pejačević odlučio da na platou ispred sela Ruma izgradi jedno urbano naselje prema planu koji je sačinio, neki kažu, bečki arhitekta. Prema tom urbanističkom planu, danas se Ruma i dalje razvija: »Da nije bilo toga, Ruma bi danas vjerojatno bila u rangu sela Pavlovaca ili Malih Radinaca, selo u Borkovačkoj dolini. U tom smislu obitelj Pejačević je jako značajna. Oni su također putem svojih privrednih, ekonomskih aktivnosti, učinili da i Ruma i u tom pogledu napreduje. Također i na planu poljoprivredne proizvodnje. Početkom XIX. stoljeća, ustanovili su, koje se kasnije dosta razvijalo, moderno poljoprivredno imanje Petrov dvor koje je po osnivaču Petru Pejačeviću dobilo ime. Ruma se zahvaljujući Pejačevićima uspjela pročuti po mnogim dostignućima kao što je rumski kukuruz (zlatni zuban), rumska ovca cigaja, selekcioniranje poljoprivrednih i atarskih kao i stočarskih kultura, a u tom rumskom vlastelinstvu izolirana je i jedna štetočina šećerne repe koja je nosila naziv rumis afikus, a zahvaljujući njima kroz Rumu je prošla i željeznička pruga. Također, zahvaljujući Pejačevićima, Ruma je dugi niz godina funkcionirala kao višenacionalna sredina gdje su osim Srba i Nijemaca, Pejačevići doseljavali i druge narode: Mađare, Hrvate a kasnije su došli i Židovi. Veliki dio objekata od kojih neki još uvijek postoje, vlasništvo je obitelji Pejačević poput Zavičajnog muzeja, rimokatoličke crkve, župnog dvora...«, ističe Bošković.  Ono što je važno, jeste to da su Rumljani saznali mnogo o povijesti svoga grada na nedavno održanoj izložbi, a mnogi od njih tada su po prvi puta čuli o obitelji Pejačević i njihovim značajnom djelovanju o budućnost Rume i stanovništva u tom srijemskom gradu.

 

Uspjesi u poljoprivredi

 

U vrijeme kada je vlasnik rumskog vlastelinstva postao drugi Petrov sin Ladislav, vlastelinstvo je postalo jedno od najnaprednijih poljoprivrednih imanja u državi. Tome su najviše doprinijeli upravnici Ernest Rauer i Rudolf Flajšman. Ustanovili su selekcionu stanicu na kojoj su oplemenjivane mnogobrojne ratarske kulture i stvarane nove rase stoke. Za uspjehe na polju poljoprivredne proizvodnje, Vlastelinstvo je nagrađivano na poljoprivrednim izložbama. O tvorcu prve domaće sorte kukuruza u knjizi izdavaštva Pčesa, pisao je i rumski pisac Ratko Racković koji nam tijekom razgovora ističe, da je to također veoma važna stvar koja je potekla iz obitelji Pejačević: »Pišući o pustarama Gladoš i Višnjevci u Srijemu, dao sam poseban osvrt na obitelj Fajfer koja se bavila stočarstvom i stvorila svinju fajfericu koja je kasnije imala izuzetne rezultate, na osnovu čega su oni dobili tada veoma povoljne kredite od cara Franje. Rudolf Flajšman 1909. godine na pustari Petrov dvor formira ogledno polje za oplemenjivanje biljaka, pod nazivom Biljnogojska stanica. Rezultati su stigli veoma brzo. Ukrštanjem kukuruza američke selekcije Kraljica prerije s odabranim klipovima domaćeg Zubana već 1909. godine dobio je dovoljno sjemena da novim stvorenim sjemenom Rumskog zlatnog zubana, zasije veće površine na rumskom veleposjedu.U Rumi se počinje odgajati Rumski zlatni zuban za koji 14. ožujka 1914. godine dobiva i prvu nagradu, a na osnovu uspjeha Flajšmanovog rada, od 1912. godine na vlastelinstvu se sije oplemenjeni kukuruz i stiče značajan prihod od prodaje sjemena«, ističe Ratko Racković. Također na rumskom vlastelinstvu Pejačevića 1909. godine Rudolf Flajšman započeo je oplemenjivanje pšenice, raži i kukuruza pa je s ovim posljednjim na Prvoj državnoj izložbi kukuruza u organizaciji Državnog mađarskog gospodarskog udruženja, osvojio zlatnu medalju.

Svi ovi podaci svakako govore u prilog tomu da je obitelj Pejačević imala izuzetno važnu povijesnu ulogu u razvoju rumske općine u kulturnom, gospodarskom i poljoprivrednom smislu i svakako k usponu ove srijemske općine. Zahvaljujući kulturnim djelatnicima, književnicima, povjesničarima i svakako članovima hrvatske udruge u Rumi, sjećanje na Pejačeviće neće izblijedjeti, a započeta kulturna suradnja s kulturnim institucijama iz Hrvatske, nastavit će se prema njihovim riječima i ubuduće, kako bi se i novije generacije podsjećale na povijesni značaj ove ugledne obitelji koja je veći dio svog života provela u Rumi i doprinijela gospodarskom i ekonomskom razvitku.