Arhiv tekstova

Sa Somborskog puta, s desne strane u pravcu od centra grada k Malom Bajmoku, jedna uličica nosi naziv – Tavankutska. Pogled na ploču s natpisom imena ulice, uzgred, postavljenom više kao i na drugim mjestima te je mnogi i ne zapaze, gotovo istog trena prizove scene tavankutskih ulica i šorova, zelenila, njiva i salaša, voćnjaka... Prizvana asocijacija na selo u neposrednoj blizini gradskog centra. Ulična ploča kao ugodno podsjećanje na nadaleko poznato selo u okolici Subotice, podsjećanje za one koji u njemu ne borave često.

Nedavno su na društvenim mrežama u razgovorima o Tavankutu citirane riječi Ante Sekulića, znanstvenika i književnika, rođenog u ovom mjestu: »Postoji Tavankut, naselje, danas s crkvom, nizovima kuća, nekoć pak s brojnim razbacanim salašima koji su nestali ili se još otimlju zubima gospodarstva i vremena. Nastao prije davnih stoljeća jamačno s crkvom od koje su sačuvani ostaci, iskopane opeke i poneka sitnica (za sada), Tavankut je u nizu povijesnih zbivanja bio opustošen; ponekad je bio proglašen pustarom. No povijesna opstojnost Tavankuta nije upitna...«

 

Đurđinska, Žednička...

 

Subotička Tavankutska ulica je kratka, sastavljena je od svega desetak-dvanaestak kuća, a na suprotnom kraju ne izlazi na drugu ulicu, već se završava placem, dvorištem i kućom. Ona je namijenjena samo ljudima koji tu žive, i evo, svojim nazivom, za prizivanje misli o seoskim atarima. Držeći se uobičajene forme nazvali bi je »slijepom«, ali kako upotrijebiti taj izraz za ulicu čije ime je vezano za prostrane atare, prirodu, šume, žito... Nije ovo prvi slučaj suprotstavljenih osjećaja između ulice i njenog imena. Na starim mapama grada, na primjer, postojala je Vrbina ulica (jedan od sokaka preko današnjeg Radijalca ka Dudovoj šumi), ali u noj su zbilja rasle vrbe, tipične za vlažno područje uz vodotok koji je tada postojao u ovom dijelu grada.

Pogled na današnju kartu grada otkriva i druga okolna sela u nazivima subotičkih ulica. Postoji Đurđinska, Pavlovačka, Čikerijska, Šebešićka, Žednička, Verušićka, kao i Čantavirski i Bikovački put. Žednička ulica, na primjer, nalazi se u Aleksandrovu, a u tom naselju je i Verušićka, dok Šebešićka izlazi na Bajski put.

Ali pogled na kartu upućuje i na obilje »voćnih« naziva: Ulica jabuka, jagoda, marelica, krušaka, kupina (!), malina, trešanja, višanja. Zbirci neobičnog izbora pripada i Ulica pauna ili Petlova. U romantičnom nadahnuću neke ulice su dobile ime Ulica ljiljana (ili Ljiljana?), Ružina, Lastina, Jorgovanska i slično tome.

 

Tragom vode

 

Subotica je nekada ležala na mreži manjih vodotoka, što je, naravno, ostavilo traga i na današnjem izgledu, odnosno regulacijskim linijama ulica u starim dijelovima grada. To je, primjerice, uočljivo oko Korzoa, u krivudavim uličicama uz Ulicu Petra Drapšina, a pogotovu u reljefu naselja Gat, gdje je po razini terena moguće pratiti dolinu davne rječice i obalu na višim kotama (najizraženije u Ulici Marka Oreškovića). Gat danas osim u svom imenu, i u nazivu ulica nosi tu sponu s lukom i vodenim prostranstvima. Kao nastale iz mašte, uske, kratke, krivudave ulice iznad trase kojom je nekada protjecala rječica (ili »šanac«, kako je u narodu češće zovu), danas nose ime Hvarske i Brodske.

Subotičani zainteresirani za nazive lokalnih ulica i toponima, uključujući i one brojne ulice koje nose imena osoba, na ovdašnjim sajtovima zalažu se za izradu sveobuhvatnog leksikona, kakvi postoje i u pojedinim europskim gradovima, a sadrže podatke o osobama po kojima su ulice ponijele imena ili objašnjenje za pojedine toponime, pogotovu lokalno znane. To bi, tumače, bilo zanimljivo štivo stanovnicima, ali i turistima koji nas posjećuju.