Arhiv tekstova

Najveće grane stočarstva – svinjogojstvo i proizvodnja mlijeka – ovih dana proživljavaju teške trenutke, a sudeći prema stanju stvari, očekuje ih još gora budućnost.

Riječ je, naime, o tomu da su zbog velikih tikova u cijenama žive vage svinja mnogi uzgajivači koji su pred dva ili tri tjedna prodali svoje tovljenike zabilježili gubitke čija se veličina množi njihovim brojem. Ne tako davno kilogram žive vage svinja stajao je nevjerojatno niskih 105 dinara da bi se ovih dana cijena vratila na 135 do 140 dinara, što, kako kaže Tomica Vojnić Mijatov iz Tavankuta tek pokriva troškove proizvodnje, što onda znači da je uzgajivač nakon prodaje zapravo ostao na nuli. Prisjećajući se kratko unazad, on još i dodaje da je dobro prošao kako je moglo biti.

Ništa bolja, ili bolje rečeno još je mnogo gora situacija kada je riječ o proizvodnji mlijeka. Ukidanjem kvota za izvoz nakon 1. siječnja ove godine prerađivači i trgovci u Srbiji počeli su s velikim uvozom sirovog i mlijeka u prahu, kao i mliječnih prerađevina, zadavši tako dodatni udarac domaćim farmerima. To je rezultiralo, ne samo velikim obaranjem otkupnih cijena (pojedini proizvođači tvrde da je minimalna samo 22 dinara po litri!) nego i zatvaranjem otkupnih stanica i proizvodnjom s gubicima. Zbog takvih uvjeta na tržištu, a kako to obično i biva, prvi su, i u svinjogojstvu i u mliječnom govedarstvu, već stradali mali proizvođači.

 

Zahtjev za interventni prijem

 

Svjesni takve situacije, ali i solidarizirajući se sa prosvjedima Unije poljoprivrednika, Asocijacija poljoprivrednika koncem prošlog tjedna uputila je zahtjev premijeru Aleksandru Vučiću da primi njihove predstavnike. U zahtjevu, koji je upućen i medijima, navodi se da proizvođači mesa, a posebno mali proizvođači mlijeka trpe ogromne gubitke zbog niskih cijena, loših uvjeta proizvodnje ili otkazivanja otkupa. »Obraćamo se Vama, predsjedniku Vlade, jer nepoduzimanje ničega dogovorenog od strane nadležnih iz Ministarstva poljoprivrede i drugih odgovornih stočarstvo će dovesti u još teži položaj i dovesti ga do potpunog gašenja«, stoji u priopćenju. U zaključku teksta od premijera se zahtijeva da, s obzirom na značaj ove grane proizvodnje, budući ministar poljoprivrede mora imati i status potpredsjednika Vlade. Koliko god ovaj zahtjev bio utemeljen i koliko god Miroslav Kiš bio uvjeren da će ih premijer primiti, teško je povjerovati da će do takvoga sastanka doći.

Tračak svjetlosti u ovoj priči čine riječi većih proizvođača svinja, poput Nebojše Radnića iz Starog Žednika i Danijela Kovačevića iz Male Bosne. Komentirajući nedavne katastrofalno niske otkupne cijene živih svinja i jedan i drugi kažu kako je to uobičajena pojava u ovoj grani stočarstva, napose na početku godine. Iako su im se gubici po svinji nedavno kretali od 15 do 30 eura, obojica sugovornika ne žale se puno zbog toga. Oni se slažu s time da su zbog niskih otkupnih najveći udar pretrpjeli mali proizvođači, ali i navode kako je tu, zapravo, riječ o kampanjskoj, a ne sustavnoj proizvodnji. Slažu se Radnić i Kovačević i da tržište treba biti slobodno i da prerađivači imaju pravo i na uvoz ako procijene da im je to isplativije. Ipak, Radnić kaže da pojam slobodnog tržišta podrazumijeva i bar dva ključna faktora koja bi država morala osigurati donošenjem odgovarajućih mjera. Primjerice, on kaže kako bi domaće zakonodavstvo trebalo uskladiti sa standardima Europske unije kada je riječ o dopuštenom roku uporabe zamrznutog mesa. Naime, u Europskoj uniji taj je rok 6 mjeseci, a u Srbiji 12, pa tako ispada da sav mesni otpad, po kriterijima Europske unije, završi na trpezama potrošača u Srbiji. Iz ovoga je, onda, lako izvući odgovor na pitanje kako su moguće stalne akcije trgovinskih lanaca kojima su građani svakodnevno bombardirani putem medija i letaka u samim prodavaonicama. Kao drugu bitnu stvar Radnić ističe i obavezu domaćih proizvođača da svoja grla moraju cijepiti protiv svinjske gripe, a kako je to Europskoj uniji odavno ukinuto, također nije teško zaključiti da mi zbog toga ne možemo izvoziti niti žive svinje niti zamrznuto meso na to tržište.

Govoreći o uzrocima i dalje niske otkupne cijene živih svinja (podsjetimo, koncem prošle godina ona je bila i 170, pa čak i 200 dinara za kilogram), predsjednik Udruge seljaka Stari Žednik Ivan Vidaković kaže kako je tomu vjerojatno pridonijela činjenica da su jake zemlje u proizvodnji svinja poput Danske, Njemačke ili Nizozemske, zbog trgovinskog embarga prema Rusiji, izgubile jedno ogromno tržište, pa sada viškove izvoze gdje stignu, među ostalim i u Hrvatsku i Srbiju. Nadovezujući se na njegove riječi, Kovačević kaže kako jeftine cijene svinja ne odgovaraju niti tamošnjim proizvođačima, ali i dodaje kako oni od svojih država imaju kontinuiranu potporu u vidu poticaja koji su mnogo veći u odnosu na naše.

 

Država može, ali neće

 

Kada smo već kod države, i Tomica Vojnić Mijatov i Miroslav Kiš slažu se kako država kod nas ima mehanizme da pomogne domaćim proizvođačima, ali ih ne koristi. I jedan i drugi u tom kontekstu spominju interventni otkup svinja, koji je, istina, stalno u najavi, ali se nikako provodi. Vojnić Mijatov i Kiš kažu kako iza pasivnog ponašanja resornog ministarstva najvjerojatnije stoje interesi uvozničkog, prerađivačkog i trgovačkog lobija, za koje tvrde da su veoma jaki i utjecajni.

Jedini, za sada, iz spomenutih lobija oglasio se generalni direktor beogradskog Imleka (kom pripada i subotička Mlekara) Slobodan Petrović. On je ocijenio da se u narednom razdoblju može očekivati pojeftinjenje mlijeka i mliječnih proizvoda, jer će biti pojačan trend uvoza iz Europske unije i istaknuo kako je to dugoročno štetno za domaće proizvođače. Petrović kaže da je pojačan trend uvoza mlijeka i mliječnih prerađevina u Srbiju već primjetan zbog ukrajinske krize jer se europski viškovi slivaju i u Srbiju, ali ističe i da se uvoz odvija po dampinškim cijenama. Dodatni pritisak na uvoz, kako je naglasio, predstavlja i ukidanje kvota za proizvodnju mlijeka u Europskoj uniji koje je stupilo na snagu 1. siječnja ove godine. Na pitanje postoji li rješenje da se domaći proizvođači zaštite od prekomjernog uvoza i dampinških cijena Petrović je rekao kako je situacija vrlo teška i da je potreban »dramatičan korak prema Europskoj uniji« kako bi im se ukazalo na to da uništavaju našu proizvodnju.

Iza tih zaštitničkih, razložnih, utješnih i lijepih riječi prvog čovjeka Imleka, međutim, stoji jedna druga stvarnost. Primjerice, prema pričama ovdašnjih proizvođača mlijeka, svakodnevno se u ovdašnje mljekare uvozi ogromna količina mlijeka iz Mađarske po cijeni od 29 dinara za litru (!), a o jeftinom mlijeku iz Bosne i Hercegovine vjerojatno da nije čuo samo onaj tko to nije htio. Osim toga, primjeri poput zatvaranja otkupnih stanica, a koje je za Tavankut naveo Tomica Vojnić Mijatov, svakodnevna su pojava diljem Vojvodine i Srbije, jer mljekare nastoje podići kvalitetu svojih proizvoda na razinu standarda Europske unije. To će, prije ili kasnije, kao posljedicu sigurno imati zatvaranje malih farmi, a već se mogu čuti i primjeri da je, zbog povećanog broja somatskih stanica ili bakteriološke neispravnosti, privremeno obustavljen otkup i od velikih proizvođača.

Načelno gledajući, mljekare su u pravu, jer brinu o kakvoći proizvoda s kojima će izaći pred kupce, a pitanje sigurnosti hrane svakako je najvažnije u tom slijedu. Problem se, međutim, krije na drugoj strani, odnosno državi koja do danas nije otvorila dugo najavljivani Nacionalni laboratorij za kontrolu kvalitete mlijeka. Na taj način država je prerađivačima ostavila mogućnost da u svojim laboratorijima dolaze do rezultata u koje proizvođači nerijetko sumnjaju.

Konačno, da je državu ipak moguće natjerati da reagira pokazuje stari recept kom su poljoprivrednici posljednjih godina nerijetko pribjegavali u sličnim situacijama. Naime, tek nakon »probnog prosvjeda« poljoprivrednika kod Bogatića (prijetili su čak i blokadom mosta na Drini), u medijima se pojavila informacija da su Robne rezerve dobile nalog da pripreme model za interventni otkup tovljenika, što je i bio prijedlog Unije poljoprivrednika još 11. veljače. U informaciji koju je prvi objavio portal Agroservis navodi se da Unija je sačinila popis s 25.000 tovljenika, a u međuvremenu je stigla još ista tolika ponuda. Poučena ranijim iskustvima, izgleda da je i država ozbiljno shvatila prijetnje poljoprivrednika, napose ukoliko im se pridruže i kolege iz ostalih dijelova tradicionalne buntovničke Vojvodine, bar kada je riječ o novcu.