Arhiv tekstova

Više od dva desetljeća Josip Horvat je aktivno angažiran u organiziranju brojnih likovnih događanja na prostorima sjeverne Bačke, isprva u likovnom odjelu HKC Bunjevačko kolo, a danas na mjestu predsjednika likovne udruge CROART. U susret skorašnjoj izložbi slika nastalih na četvrtom sazivu Umjetničke kolonije Stipan Šabić – 2014, koja će biti otvorena u ponedjeljak, 16. ožujka, razgovaramo na temu likovne umjetnosti i njenog približavanja široj javnosti.

HR: Otkud posvećenost likovnoj umjetnosti čovjeka koji prema svojoj temeljitoj naobrazbi pripada posve drugim sferama djelovanja?

Upravo ove godine je puna dva desetljeća kako sam bio pozvan i zamoljen aktivno sudjelovati u radu HKC Bunjevačko kolo, na poziv tadašnjeg direktora Lazara Vojnić Hajduka i predsjednika Bele Ivkovića. Kao član, predložen sam za aktivnosti vezane u organiziranju velikih događanja pod okriljem HKC Bunjevačko kolo, prije svih Dužijance i Velikog prela. Dvije godine kasnije, odlaskom Josipa Gabrića iz Subotice, preuzeo sam vođenje likovnog odjela i tada sam se upoznao sa Stipanom Šabićem, voditeljem likovnog odjela i od tada praktično započinje moj aktivni angažman na polju likovne umjetnosti.

HR: Što je za Vas značio ulazak u svijet slikarstva i organiziranje likovnih susreta, jer ipak je u pitaju veoma specifična forma ljudske kreativnosti i likovnjaci su umjetnici na svoj jedinstveni način?

U to vrijeme sam se profesionalno bavio gospodarstvom i mnogo sam vremena provodio na brojnim terenskim poslovima, tijekom cijeloga tjedna vodeći računa o poslovnim aspektima velikih projekata koje sam kao voditelj trebao realizirati, pa su mi subotnja druženja sa slikarima predstavljala i lijepi način odmora i isključenja od stresne poslovne svakodnevice. Družeći se s njima shvatio sam kako oni traže i nalaze poseban mir i njihova bijela platna nakon nekoliko sati predanog rada, svjedoče o dubini njihovog umjetničkog bića. To je ono što me je privuklo i potaklo da ostanem aktivan u likovnim događanjima, svih proteklih godina aktivno djelujući u promicanju likovne umjetnosti na ovim prostorima. A ako sam potaknuo nečiji zatajeni talent, ako on buja i razvija se, prerastajući u umjetničko stvaralaštvo, oplemenjujući prostor i ljude oko nas, onda što može biti ljepše od toga. Zbog toga se bavim organiziranjem susreta likovnih umjetnika.

HR: Izložbena postavka radova nastalih na jednoj koloniji ili susretu predstavlja završnu svečanost njihovog prezentiranja javnosti, ali što je sve potrebno da bi se organizaralo tematsko okupljanje veće skupine likovnih stvaralaca?

Prije svega potrebno je međusobno poznavanje ljudi, potrebni su kontakti i uočljivost samoga organizatora u likovnim krugovima i događanjima koja ih prate. Potom je potrebno poznavanje operativno-organizacijskog konteksta za ovakve grupne manifestacije i konačno sposobnost izbora slikara koji će doći na jednu koloniju i svojim talentom uveličati njezin umjetnički sadržaj. Na koncu, dolazi ono najteže i najzahtjevnije, osiguravanje potrebitih financijskih sredstava za realiziranje adekvatnog domaćinskog segmenta i podmirivanje svih nužnih troškova koji prate organiziranje svake likovne kolonije, poput putnih troškova sudionika, smještaja, prehrane i dr.

HR: Koliko je u vremenima ekonomske krize i akutne besparice teško raditi u kulturi?

Opće je poznato kako danas nema novaca nizašto, a kamoli za kulturu pa je uobičajeno da se za kulturna događanja najmanje daje sredstava. U takvim okolnostima je potrebno imati dignitet u očima ljudi voljnih svojim financijskim doprinosima pomoći i svakim organiziranim projektom opravdati njihovo povjerenje. Mnogo je ljudi koji su mi tijekom svih ovih godina svojim prilozima pomogli, ne želeći javni spomen svoga imena, govoreći mi kako znaju da će njihova pomoć biti upotrebljena u prave svrhe. To je velika počast za mene i ponosan sam što nikada nisam zlouporabio njihovo povjerenje, a brojne organizirane kolonije i slike nastale na njima predstavljaju umjetnički trag našeg postojanja i djelovanja na ovim prostorima.

HR: Prije nekoliko godina došlo je do, da tako kažemo, vašeg »transfera« iz HKC Bunjevačko kolo u hrvatsku likovnu udrugu CROART. Što vas je nagnalo da napustite instituciju u kojoj ste proveli brojne godine angažiranog rada? 

Duboko se ne slažući s tadašnjim vodstvom u HKC Bunjevačko kolo i načinu njihovog rada, a moram kazati kako sam primjerice od 2005. do 2009. godine obnašao dužnost dopredsjednika Dužijance i Velikog prela te kasnije i predsjednika Velikog prela, odlučio sam te 2009. godine otići iz Bunjevačkog kola. Naglasio bih kako nisam imao nikakav sukob s pojedincima iz HKC-a, nego isključivi problem neslaganja s tadašnjim načinom rada ove institucije. Godinu i nešto dana kasnije, na poticaj mnogih slikara iz zemlje i inozemstva, mnogih udruga s kojima smo godinama surađivali i pridonijeli da se za naše slikare čuje i izvan državnih granica, odlučili smo osnovati hrvatsku likovnu udrugu CROART.  Bilo je to 25. siječnja 2011. godine, kada je 27 osnivača CROART-a, od kojih 10 slikara i ljubitelja umjetnosti, formiralo jednu neprofitnu udrugu.

HR: Kako bi ste zaokružili prve četiri godine rada hrvatske likovne udruge CROART na čijem se čelu nalazite i što su glavne smjernice njenog aktivnog djelovanja?

Kultura je plod čovjekovog traženja vlastita identiteta, a i istodobno i pokušaj izricanja istine o samome sebi. Umjetnosti nema bez nutarnjeg duhovnog života umjetnika, a umjetnik pak svojim stvaralaštvom, potiče i oplemenjuje druge. Svojim radom svi članovi Hrvatske likovne udruge CROART trude se čuvati, njegovati, promicati i razvijati kulturnu baštinu vojvođanskih Hrvata, a time istovremeno dokazuju i vlastiti identitet. Htio bih naglasiti kako su protekle četiri godine bile prije svega razdoblje tijekom kojeg su se formirala i stabilizirala radna tijela udruge. Okupljali smo članstvo, težeći stvaranju jezgre umjetničkog djelovanja na polju likovne kulture. Također, nastojali smo što više promovirati Umjetničku koloniju Stipan Šabić, trudeći se čuvati uspomenu na lik, rad i djelo čovjeka po kome je nazvana te promovirati i Umjetničku koloniju PANON, s kojom smo uspostavili kontakte i suradnju sa sličnim udrugama u Hrvatskoj i Mađarskoj. Sve u cilju zajedničkog rada na polju očuvanja, njegovanja i poticanja zajedničke nam kulturne baštine. Duboko sam uvjeren kako smo u protekle četiri godine uspjeli postaviti udrugu na zdrave temelje i profilirali se kao značajan čimbenik na polju likovne kulture u čitavoj hrvatskoj zajednici u zemlji, a i u inozemstvu.

HR: Nedavno je održana godišnja skupština CROART-a i primjetne su promjene u vodećoj garnituri udruge. Znači li to pomlađivanje kadra i želju za ubrizgavanjem »svježe krvi«, a sve u cilju još angažiranijeg djelovanja u budućnosti?

To je ono što mene svakodnevno zaokuplja u našoj udruzi, a želio bih to prenijeti na neke mlađe kadrove iz naše manjinske zajednice. Prije svega one koji se bave umjetnošću, koji to vole i žele organizirano raditi, i da to uz neku određenu potporu i pomoć nastave raditi u cilju očuvanja likovnih vrijednosti naše kulturne baštine.

HR: Očevidno je kako CROART u svom sastavu osim Hrvata ima i članove iz drugih naroda koji žive na ovim prostorima, što je još jedan dokaz kako hrvatski narod oduvijek teži jednom posve normalnom suživotu skupa sa svim drugim narodima.  

Sjetit ću se riječi koje sam, na jednoj koloniji, čuo od pokojnog Stipana Šabića: »Znate Josipe, u umjetnosti nema granica, a ako se budemo pod tim nekim granicama dijelili onda neće biti ni  umjetnosti.« To mi se duboko urezalo u svijest i svi oni koji prihvaćaju naša pravila i Statut udruge donesen na njenoj osnivačkoj skupštini, dobro su došli. A što je ljepše od toga što oni, bez obzira na svoju nacionalnost, prezentiraju hrvatsku likovnu udrugu CROART na kolonijama i slikarskim druženjima u zemlji i inozemstvu.

HR: Godina je tek počela, vrijeme postaje sve ljepše i podesnije za vanjske slikarske aktivnosti. Što su planirane akcije hrvatske likovne udruge CROART u sljedećim mjesecima?

CROART je vrlo ozbiljno organizirana udruga i svake godine ima plan rada pa je tako za 2015. godinu planirano sljedeće: Održavanje V. Saziva međunarodne umjetničke kolonije Stipan Šabić – 2015., IV. Saziv međunarodne likovne kolonije PANON – 2015 koja će se odražavati u Szegedu (Mađarska) i Belišću (Hrvatska), organiziranje izložbe djela nastalih na IV. Sazivu umjetničke kolonije Stipan Šabić – 2014., sudjelovanje na likovnim kolonijama kod hrvatskih udruga u inozemstvu (Hrvatska, Mađarska, BiH), sudjelovanja na jednodnevnim kolonijama kod pojedinaca i sponzora po pozivu, organizacija i održavanje Retrospektivne izložbe članova udruge u povodu 25- godišnjice smrti subotičkog slikara Gustava Matkovića, organizacija i održavanje skupne izložbe članova HLU CROART u prosincu mjesecu te sudjelovanje na manifestacijama i likovnim kolonijama u zemlji i inozemstvu.

HR: Na koncu mnogo toga ste učinili na polju svog dosadašnjeg kulturnog angažmana, ima li još nešto što bi ste željeli napraviti u budućnosti?

Volio bi, prije svega, da CROART traje, a s obzirom na moje godine pronaći nasljednika koji bi istim i još većim žarom i znanjem i nadasve uspjehom nastavio voditi našu hrvatsku likovnu udrugu.