Arhiv tekstova

Na četvrtoj sjednici Hrvatskog nacionalnog vijeća imenovani su odbori i povjerenstva HNV-a, a među njima je i Povjerenstvo za promicanje gospodarske suradnje. Na čelu tog odbora je mr. Jeca Ilić iz Sombora. Što je zadaća tog povjerenstva, što od njega mogu očekivati gospodarstvenici i poduzetnici te koliko je značajna suradnja s Hrvatskom doznajemo u razgovoru s Jecom Ilićem.

Koja je zadaća Povjerenstva za promicanje gospodarske suradnje?

Smatram da će osnovna zadaća ovog povjerenstva biti pokušaj da se pomogne pripadnicima hrvatske nacionalne zajednice u njihovom gospodarskom razvoju. Tu mislim na isticanje primjera pozitivne prakse naših ljudi i pokušaj da se i njima pomogne da ostvaruju još bolje rezultate. Pokušat ćemo da u tim sredinama što više afirmirano sve ono što može biti doprinos gospodarskom napretku.

Mislite li tu pri tome da recimo mještanima Monoštora koji se bave proizvodnjom paprike pomognete kroz neka savjetovanja, predavanja i na to da im omogućite da unaprijede i bolje plasiraju svoje proizvode?

Upravo to. Hoćemo pomoći u organiziranju raznih tribina, stručnih savjetovanja baš u tim mjestima gdje postoji dobra osnova. S druge strane gdje god mi članovi povjerenstva budemo u prilici isticat ćemo i u domaćim i u regionalnim krugovima gdje to na području Vojvodine postoji neka perspektivna proizvodnja, koju ćemo onda direktno i indirektno promovirati. 

Situaciju i potrebe u mjestima gdje žive Hrvati najbolje poznaju oni koji tamo žive. Znači li to da članovi povjerenstva dolaze iz različitih sredina gdje žive Hrvati?

 Da budem iskren nisam imao velikog utjecaja na izbor članova povjerenstva. Osobno neke od njih poznajem i smatram da je to upravo tako. To su ljudi koji imaju određena iskustva u gospodarstvu, ljudi koji imaju određeni utjecaj u sredinama gdje žive i što je po meni najvažnije da imaju jake motive i želje afirmirati sredine iz kojih dolaze. Naravno, nećemo gledati usko lokalno već ćemo kao povjerenstvo raditi za cjelokupnu hrvatsku nacionalnu manjinu.

Kakve su mogućnosti suradnje s Hrvatskom u osiguravanju neke vrste pomoći, sudjelovanja na sajmovima, manifestacijama...?

Nadam se da ćemo kroz različita strukovna udruženja matične države Hrvatske i kroz institucije Srbije imati punu potporu za afirmaciju svih naših ideja. Nećemo se zadržati samo na tome i nećemo očekivati da neko nama samo pomaže, već ćemo se i sami truditi uspostaviti suradnju s drugim udrugama iz Hrvatske, Mađarske, Vojvodine, pa i ostatka Europe. Znamo da dosta poduzeća na području Vojvodine imaju vlasnike iz Hrvatske. No, ne očekujemo da je apriori to naša prednost, ali ćemo i kroz suradnju s njima pokušati lakše ostvariti naše ciljeve. 

Imate li već neki konkretan projekt na kome će povjerenstvo prvo raditi?

Ne bih još pričao ni o jednom konkretnom projektu prije nego što to usvojimo kao jedan program rada povjerenstva. Do 15. ožujka ćemo održati konstitutivnu sjednicu. Tada ću čuti prijedloge i ideje svih članova povjerenstva i naravno iznijeti i svoje viđenje načina djelovanja povjerenstva. Tek tada možemo pričati o konkretnim projektima. Očekujem potporu svih članova povjerenstva, da uvažimo sve prijedloge pa ćemo onda razgovarati i o konkretnim projektima.

Od članova povjerenstva očekujem da će ukazati na uspješne ljude u svojim sredinama i predložiti da prvo čujemo njih – što to oni proizvode, što rade, s kojim su se problemima susretali i na koncu da čujemo što oni očekuju kao pomoć da bi se mogli dalje razvijati. Kada čujemo njih vidjet ćemo što možemo uraditi. Ne da tražimo pomoć od države već kroz povezivanje sa sličnim poduzetnicima u regiji koji su bolji, koji možda imaju viška kapitala, pa su spremni ulagati. Naravno pratili bi i na koji način možemo osigurati i neku pomoć od države, ali se ne bi previše oslanjali na tu vrstu pomoći.

Koje su to oblasti u kojima ima budućnosti i u koje bi se mogli usmjeriti naši ljudi?

Prije svega trebamo vidjeti što se to događa na prostorima gdje živimo i tu tražiti svoje mjesto, a ne tražiti nikakve posebne pogodnosti i smatrati da će netko zato što smo pripadnici manjine već apriori nama dati određenu šansu. Ono što se mora isticati je autentičnost i specifikum regija gdje žive naši ljudi. S jedne strane to su poljoprivreda i specifični proizvodi kojih nema na drugim prostorima. To je mogućnost i šansa za početak proizvodnje, a nakon toga treba polagano stvarati i prerađivačke kapacitete. Inače u svijetu je trend traganje za specifičnostima neke regije i traganje za onim što ta regija može ponuditi, što drugi nemaju.

Spona između gospodarstva i turističke ponude po meni je budućnost. Ne u smislu – mi ćemo se pretvoriti u zemlju turizma, već u smislu da ćemo nuditi nešto što drugi nemaju. Danas gdje god ima malo slobodnog novca ljudi su spremni putovati, istraživati, vidjeti nešto novo.