Arhiv tekstova

Ovotjedni komentar počet ću vicem koji mi je ovih dana ispričala moja kćer. Kaže upecao naš čovjek tu na Dunavu soma. Sav sretan, vratio se kući s ribičkim ulovom,  razmišljajući o slasnom ručku koji ga čeka, a poželio je pohanog soma. Ali ne može, jer supruga kaže nema ni brašna ni jaja. Ne odustaje on, zadovoljiti će se i prženim somom, ali ne može ni to – nema ulja. Pa, dobro nije ni čorba tako loša, ali ne može ni čorba jer nema ni peršina ni mrkve. Bijesan uze tog soma odnese do Dunava i pusti ga u vodu, a som zapliva uz riječi – živjela Srbija. Na sreću još nismo došli do toga da nemamo ni ulja ni brašna, daleko bilo. No, tko zna, jer prosječna plaća koju dobiva prosječan Somborac pala je na tričavih 250 eura. A što se može s tim novcem znaju dobro oni koji svaki dan kupuju i plaćaju račune. Nisam bila lijena pa sam malo prelistala svoje stare bilježnice ne bi li našla neku usporedbu kako su se kretale naše plaće i kada je kotač krenuo nizbrdo. A neumoljive brojke kažu da je to bilo 2012. godine kada nam je prosječna plaća od 400 eura pala na 280 eura. Ako je za utjehu nisu Somborci izuzetak, jer kola su nizbrdo krenula svima. A jednom kada krenu pitanje je gdje će stati. Da ne stignemo samo do onog vica s početka.

Još malo o brojkama. Za ovu proljetnu sjetvu ratari će morati uložiti 42 milijuna eura. Zato i ne čudi njihov revolt što im rod repe još nije plaćen i što ne znaju ni kada će to biti. A kada su dobili priliku da to direktno pitaju one koji im duguju – tajac. Takav je naš narod, stoljećima učen da radi, šuti i trpi. 

Još malo arhivskih podataka. Prije pet godina ta ista sjetva paore je koštala 33 milijuna eura. Za pet godina za milijune eura narasli su troškovi  pogonskog goriva, gnojiva, sjemena, kemije. Sada bi za usporedbu bilo dobro vidjeti gdje su tu cijene poljoprivrednih proizvoda. Ide li krivulja gore ili na dole, ali te podatke sam negdje zagubila. Ili možda nikada nisu ni objavljeni. 

Deset najboljih somborskih studenata društvenih i prirodnih znanosti potpisalo je s gradom ugovore o stipendiranju. Do okončanja studija dobivat će mjesečno oko 10.500 dinara. Uručujući im ugovore gradonačelnik Sombora zaželio im je povratak u Sombor po okončanju studija. To im i ja želim, jer ukoliko se vrate oni najbolji znači da budućnosti ima i da se ona malo prije spomenuta kola više ne kotrljaju nadolje. Živi bili, vidjeli i dočekali.