Arhiv tekstova

S tridesetak hladnjača, velikom proizvodnjom voća i povrća, kukuruza, žitarica, brojnim farmama, Tavankut danas doživljava svoj veliki gospodarski razvoj. Unatoč tomu zdravstvena usluga je sve slabija, seoska infrastruktura je neizgrađena ili dotrajala, novih investicija gotovo i da nema, zbog čega su mještani nezadovoljni. U  mjesnom uredu pak kažu da su nemoćni pred nečijim »višim« interesima i odlukama.    

 

Traže bolju zdravstvenu uslugu

 

Nezadovoljstvo su Tavan-kućani iskazali prosvjedujući zbog toga što u njihovo selo pedijatar dolazi samo jedanput tjedno zbog čega je većina roditelja morala prenijeti zdravstvene kartone svoje djece u Dječji dispanzer u Subotici. To je međutim samo dio problema kada je riječ o zdravstvenoj usluzi u ovom naselju kojem gravitira više od 5.000 stanovnika.

»Uskoro nam odlazi zubar, ginekolog dolazi rijetko, laboratorij radi samo jedanput tjedno, a ostalim danima ljudi moraju ići u bolnicu ili po privatnim laboratorijima. To je sudbina i ostalih sela, priča se o zatvaranju ambulante u Maloj Bosni, ukidanju pošte u Maloj Bosni i u Đurđinu. Za mene je nepojmljivo da u 21. stoljeća ne funkcioniraju elementarne stvari u jednoj državi koja teži k Europi. U Zdravstvenom  centru stalno dobivamo neka pravdanja da je riječ o odlukama koje stižu s razine  Ministarstva zdravlja, ali to nama nije dovoljan odgovor«, kaže Tome Vojnić Mijatov, potpredsjednik Savjeta i član Skupštine mjesne zajednice.

U Tavankutu je osamdestih godina sredstvima samodoprinosa stanovnika tri naselja: Gornjeg i Donjeg Tavankuta i Mirgeša, sagrađena suvremena ambulanta koja i danas ispunjava visoke uvjete i standarde. Prije 27 godina ovdje je bio prvi laborant Tavankućanin Josip Petreš, danas predsjednik Skupštine MZ. »U to vrijeme laboratorij je svakodnevno pružao usluge i mještanima Mirgeša, Mišićeva i dijela Male Bosne. Imali smo kola hitne pomoći koja su 24 sata dežurala, dva stomatologa, dječjeg i za odrasle, dva liječnika opće prakse s tim da je jedan stalno bio dežuran i živio je u liječničkom stanu, koji je već godinama prazan. Svakodnevno smo imali pedijatra, redovite vakcinacije djece. Bila je to suvremena ambulanta s dvije ordinacije, stomatološkom ordinacijom, laboratorijem, apotekom i odvojenim dijelom za pedijatriju i ginekološkom ordinacijom. Apsurd je i tragedija do čega smo došli u 21. stoljeću«, kaže Josip Petreš.

 

Ponovno praviti krov na Domu kulture 

 

Kad su se mještani ponadali da će bar biti rekonstruirana i obnovljena zgrada Doma kulture u centru sela, pojavili su se problemi. Naime, prije dvije godine urađena je rekonstrukcija krova ali kada je započela druga faza unutrašnjih radova, skinut plafon i tavanica, pokazalo se da je krov nekvalitetno urađen i da ga treba ponovno raditi. Premda je zgrada osamdesetih godina u dva navrata rekonstruirana i naizgled je djelovala lijepo s impozantnom dvoranom, krovna konstrukcija nije bila promijenjena od izgradnje četrdesetih godina a i već tada su bile ugrađene stare grede. »Sada se zbog nečije pogreške vraćamo na početak i pitanje je hoće li netko odgovarati za to. Za jedno selo to nije mali novac, prva faza s građevinskim projektom koštala je oko 2,7 milijuna dinara. Kada se vidjelo u kakvom je stanju krov trebalo je uraditi kvalitetno onoliko koliko se moglo za taj novac, pa od sljedećeg novca nastaviti. Ovo nije prigovor na izvođača, oni su uradili onako kako je posao bio naručen«, kaže Josip Petreš. 

Prema riječima Tome Vojnića Mijatova vodstvo Mjesne zajednice odmah je reagiralo i ukazalo Direkciji za izgradnju grada da radovi neće biti dovoljno kvalitetni na starom uvijenom krovu koji prokišnjava, ali su dobili suprotna uvjeravanja. Međutim, novo vodstvo Direkcije pregledom dokumentacija utvrdilo je da treba čak mijenjati prvobitni građevinski projekt, a sljedeća faza radova neće biti nastavljena dok se ponovno ne uradi krov. »Mi kao porezni obveznici pokorno plaćamo porez i stojimo u redu, nekim građanima su počele zapljene imovine zbog neplaćenih poreza, a s našim novcem se netko olako igra«, kaže Vojnić Mijatov.   

 

Preskupi projekti

 

Naši sugovornici ističu da je Tavankut danas jedna od najrazvijenijih industrijskih zona na teritoriju grada s najslabijom infrastruktrom. Naselje je još uvijek bez vodovoda i kanalizacije. Pokrajina je svojedobno financirala s 5,5 milijuna dinara izradu projekta vodovoda, kojem inače ove godine ističe važnost, ali za njegovu relizaciju vjerojatno nikada neće biti novca jer je preskup. »Projekt predviđa da se voda dovede od grada, od Ulice Frana Supila gdje je pružni prijelaz preko ljutovačkog puta, što je udaljenost 16-17 kilometara. To nema smisla. I gradonačelnik Maglai i stručnjaci Vodovoda su kazali da nitko sigurno neće financirati 220 milijuna samo na vodovodnu mrežu. Saznali smo u Vodovodu da se samo jedan prolaz ispod pruge svake godine Željenicama Srbije plaća 4,5 milijuna dinara«, kaže Tome Vojnić Mijatov ističići da MZ ni tada nije mogla utjecati na to kako je projekt bio izrađen. On dodaje da između dva Tavankuta postoji idealna lokacija za bušenje bunara, koja je u vlasništvu mjesne zajednice, pored asfalta i kanala. Tada bi mrežu trebalo razgranati prema jednom i drugom naselju i odvesti je do Mirgeša, a očekuje da bi se takav projekt mogao realizirati putem europskih fondova. 

»Živimo na pjeskovitom terenu, koji je porozan. Koriste se velike količine pesticida i herbicida u voćnjacima koji se nalaze sjeverno od naselja odakle teku i vodeni tokovi, te se otrov cijedi u vodu za piće. Da ne govorim o gušće naseljenim dijelovima gdje svaka kuća ima plitak bunar i 10 metara dalje septičku jamu. Pitanje je samo kada će izbiti epidemija u Tavankutu«, kaže Vojnić Mijatov i dodaje kako se u nekim okolnim naseljima već planira zamjena vodovonih azbestnih cijevi, a Tavankut nema ni svoj prvi vodovod.

 

Bankine skuplje od asfalta

 

Sugovornici ističu kako imaju dojam da je netko namjerno radio skupe građevinske projekte za naselje kako oni nikada ne bi mogli biti realizirani. Jedan od takvih zaludnih projekata je četiri kilometra puta Skenderevo – Mišićevo. Put kojim bi trebale prolaziti tisuće šlepera projektiran je u jednom dijelu na širinu od svega tri metra s mimoilaznicama i betonskim bankinama skupljim od asfaltnog puta. »To je ista priča kao krov na Domu kulture, netko je bacio 25 milijuna, započeta je gradnja, urađen temelj, novci su otišli i stalo se na tome«, kaže Vojnić Mijatov. Osim što bi izgradnjom sav teretni promet bio izmješten iz sela, ova dionica bi za tisuće šlepera u sezoni značila i desetak kilometara kraći put do autoceste. 

»Svi bježe od tog projekta, a to nije neka naša pusta želja nego zaista prijeka potreba. U ovoj industrijskoj zoni osim tridesetak hladanjača imamo dvije velike firme, HV Partner i Interšped, koje rade otkup žitarica. Velike količine kukuruza, pšenice, suncokreta odlaze preko Donjeg Tavankuta umjesto da se napravi ta cesta i skrati put«, kaže Tome Vojnić Mijatov ističući da ljudi koji proizvode i posluju u ovom dijelu zaslužuju veću brigu i više infrastrukturnih ulaganja od strane grada s obzirom na količinu novca kojom pune proračun. 

Kada je riječ o seoskoj cestovnoj infrastrukturi situacija nije ništa bolja. Prošle godine je krpljenje udarnih rupa na glavnoj cesti bila jedina intervencija. Asfaltiranje jedne kraće ulice započeto 2013. godine još nije završeno, a za ovu godinu je planirana još jedna ulica, no u mjesnoj zajednici kažu da ne znaju koja bi mogla biti jer se takve odluke često donose mimo planova i prioriteta dogovorenih u mjesnom uredu.

Petreš kaže da je tako rađeno i uređivanje atarskih puteva pri čemu je izvođač umjesto 1,5 kilometara, koliko je stvarno urađeno, gradu fakturirao oko 7,5 kilometara. On očekuje da će ove godine atarski putovi biti kvalitetnije i bolje uređeni jer je predviđeno nasipanje tucanikom, uzdizanje putova i ravnanje. 

 

Izgradnja mrtvačnice?

 

Prema rječima naših sugovormika ove godine bi mogla biti izgrađena mrtvačnica u Tavankutu. Ovaj objekt je započet sredstvima Fonda za kapitalna ulaganja prije sedam, osam godina, izliveni su temelj i ploča, i na tome se stalo. Sada je financiranje preuzeo grad koji je osigurao novac za izgradnju mrtvačnica u Tavankutu i Višnjevcu. 

Kada je riječ o elektromreži situacija se posljednjih godina popravlja, postavljeno je nekoliko novih trafostanica u selu kao i kod velikih potrošača poput hladnjača koje su kapaciteta po nekoliko stotina vagona. Sugovornici kažu da je neophodno postaviti još nekoliko novih, jer električni napon opada osobito ljeti kada počnu raditi pumpe za navodnjavanje voćnjaka i povrtnjaka.

»Tavankut danas ima jako dobar gospodarski razvoj. Proizvodnja voća je skupa, velika su ulaganja ali to je i roba koja se jako cijeni i velike količine se izvoze. Cijele godine ovdje posao nalaze sezonski radnici iz Bajmaka, Lemeša, Moravice, Pačira, Male Bosne, Đurđina. Trenutačno su Tavankućani najjači i po proizvodnji mlijeka, imamo dobre i brojne farme. Sve to su velika ulaganja, plaćaju se porezi, carine, razne dažbine koje idu državi. Stoga smatramo da Tavankut zaslužuje i veća ulaganja u izgradnju infrastrukture«, kaže Tome Vojnić Mijatov i dodaje kako je siguran da s infrastrukturnim projektima ne bi bili uspješniji ni oni koji kritiziraju aktualno vodstvo Mjesne zajednice, jer kako kaže »ništa ne zavisi od nas, ma koliko se trudili«.