Arhiv tekstova

U susret obilježavanju 8. ožujka, međunarodnog dana žena, zamolili smo Ljiljanu Dulić, ravnateljicu OŠ Vladimir Nazor iz Đurđina za razgovor na temu suvremenih žena koje pored profesionalnih i dalje obavljaju sve ostale tzv. ženske poslove u kući, i naravno u veliko skrbe za odgoj svoje djece.  

Je li ženi teže ili lakše obnašati vodeću poziciju u jednom radnom kolektivu?

Odmah moram naglasiti kako je ženi mnogo teže nego muškarcu obnašati ravnateljsku funkciju. Još uvijek, nažalost, živimo u vremenu gdje se na žensko vođenje ne gleda baš pretjerano sa simpatijom i čini mi se kako još dugo neće. Ženama treba najmanje dvije do tri godine da se prvo dokažu u svom radu da bi ih muške kolege počele ravnopravnije tretirati, dok je kod muških to znatno brže. Također, poražavajuća je okolnost izjednačavanja broja godina žena i muškaraca za odlazak u mirovinu, jer položaj uopće nije isti. 

Primijeti li se na konkretan način određena vrsta ženske diskriminacije u određenim poslovnim situacijama?

Ima raznih situacija izravnog i manje izravnog načina određenog oblika diskriminacije, primjerice imala sam situaciju kada je bila presica u vezi izgradnje dvorane za tjelesni odgoj u našoj školi i svi su muškarci bili oko mene i postojala je sumnja kako ja neću moći dostojno prezentirati građevinsku problematiku toga značajnog projekta. Usprotivila sam se njihovoj skeptici, pojasnila javnosti sve potrebite detalje i osjećala se izuzetno ponosnom što sam žena. Unatoč muškoj skepsi. 

Kakav je muško-ženski odnos na pozicijama osnovnoškolskih ravnatelja u Subotici, a koliko u Srbiji?

Subotica je daleko naprednija u odnosu na ostali dio države, jer u našoj općini ženski osnovnoškolski ravnatelji obnašaju dužnost u osamdeset posto škola. Razlika je osobito vidljiva kada idemo na neka stručna putovanja i druženja s kolegama iz drugih sredina, jer su njihovi vodeći kadrovi poglavito muškog roda. Zbog toga sam ponosna na svoj grad i mnogo naprednije shvaćanje jednakosti spolova kada su u pitanju vodeće pozicije u školstvu.

Kako žene danas doživljavaju 8. ožujak i postoji li još uvijek konkretniji odnos prema ovom danu kao stvarnom prazniku žena?

Mislim kako žene više vole da im se posveti pažnja tijekom cijele godine, osobito što je velikoj većini žena duboko urezana u sjećanje slika prodaje karanfila u celofanu, koje su im potom polupijani muškarci s velikom pažnjom poklanjali kao vid čestitanja njihovog ženskog dana. U našoj školi se službeno 8. ožujka ne obilježava, no bilo je sporadičnih slučajeva kada su se naše kolege sjetile ovoga dana i ponekim skromnijim darom iznenadile ženski dio kolektiva.

Što kažete na najnoviju političku inicijativu po kojoj bi svaka izborna lista trebala sadržati 40 posto ženskih imena?   

S jedne strane smatram kako je posve u redu i u politici izjednačiti muškarce i žene, dok s druge strane nisam toliko emancipirana da mislim kako se žena treba potpuno posvetiti poslu u politici. Jer, bavljenje politikom traži cijelu osobu tijekom cijeloga dana, a žena ipak mora biti i majka, obavljati brojne kućanske poslove.

Kakav bi onda bio Vaš odgovor na sve češću dilemu uspješnih poslovnih žena: karijera ili obitelj?

Pitanje je vrlo osjetljivo, ali mislim da žena koja ima već veliku djecu koja su dovoljno poodrasla i ne treba ih mater svaku noć hraniti ili uspavljivati tek se tada može potpunije posvetiti svojoj karijeri. Opet, mnoge današnje uspješne poslovne žene prvo žele napraviti karijeru pa tek onda počinju razmišljati o potencijalnoj udaji i zasnivanju obitelji. Osobno mislim kako bi žena kao mlada trebala prvo misliti na obitelj pa tek onda na karijeru.

Živimo na prijelazu dvaju vjekova. Kako gledate na žene iz bliske prošlosti nekoliko desetljeća unatrag u odnosu na suvremene žene 21. stoljeća? 

Današnja žena mora biti stalno u tijeku sa suvremenim dostignućima i mora konstantno biti aktivna u svom razvijanju, a pritom još uvijek mora ostati, na određeni način, tradicionalna u svojoj ženskoj biti i skrbi za svoje dijete. Moja baka i mater su bile zaposlene, ali u ono vrijeme su obitelji bile mnogo veće i uvijek se našao netko tko bi mogao uskočiti kao ispomoć u čuvanje mlađe djece dok bi roditelji išli raditi. S druge strane, danas su obitelji mnogo manje i čuvanje djece tijekom radnog vremena se bazira na usluzi vrtića. Osobno, u mom slučaju imala sam pomoć svekrve koja je čuvala djecu, dok sam ja išla na posao. 

Na koncu, Hrvatska je izborom Kolinde Grabar - Kitarović, prvi puta u svojoj povijesti dobila predsjednicu. Kakvo je Vaše mišljenje o ženi na čelu države?

Mogu reći kako mi je drago što je žena postala predsjednicom Hrvatske, jer žena koja je na vodećem položaju ima posve drugačije kriterije kod razgovora, uspostavljanja kontakata i posve drugačije su joj koncipirane sve poslovne sposobnosti. Kada bi žene vladale svijetom mislim kako ne bi bilo rata.