Arhiv tekstova

Iako golubarstvo na ovim prostorima ima izuzetno dugu tradiciju, u medijima je neopravdano zapostavljeno. Pretpostavlja se da je naslijeđeno od Turaka i njihove tradicije, o čemu svjedoče nazivi za rase i tipove golubova koje se u Srbiji uzgajaju. Tako su i danas za golubove u uporabi nazivi prema boji: arap za crne, beaz za bijele, šapar za  bijelo-crne, krzal za smeđe-bijele, boz za golubove sa papar i sol šarama, bakarlije su tamno smeđi, tekiri modri a mavijani su tzv. golubije plave boje. Odgajivači se natječu u više disciplina, ovisno o osobenostima koje koje odlikuju njihovu rasu. Ukrasni golubovi se natječu isključivo u estetici, golubovi pismonoše u brzini i duljini prijeđenoga puta, a  visokoletači u vremenskoj duljini kružnoga leta. 

 

Kako početi

 

Jedan od najuspješnijih sonćanskih odgajivača sitnih životinja, sa zvanjem majstor odgoja, Goran Butković (36), uzgaja golubove rase Banatski pilićar, odnosno, kako ih još nazivaju – Kokošar. Prepun je iskustva i znanja, pa rado pomaže početnicima i onima koji bi to tek htjeli postati. I jednima i drugima su najdragocjeniji savjeti iskusnijih. Butković im je u svako doba na raspolaganju, prepun je korisnih savjeta za njih. »Svaki početnik bi morao znati da je osnovni preduvjet ljubav. Golubovi imaju neki urođeni, za mnoge neobjašnjivi osjećaj za iskrenu ljubav čovjeka prema njima i tu ne pomaže nikakva gluma. Ili ih voliš, ili ne voliš. Kompromisa nema. A ljubav ti uzvraćaju na svoj način. Kroz godine druženja s njima naučiš razlikovati nijanse njihovog oglašavanja, način skakutanja ili letenja, po tome procijeniš kakvoga su raspoloženje. Svaki početnik mora znati da je vrlo bitan i odabir golubova za matični zapat. Kod nas golubara se najčešće matični zapat poklanja. Međusobno se družimo, razmjenjujemo iskustva, pa čak ni na izložbama i natjecanjima više smo prijatelji, nego rivali. Svaki mladi član nam je dobro došao, pa mu upravo zbog tih naših jako dobrih međusobnih odnosa, zapat poklanjamo. Za početak nisu potrebna ni velika materijalna ulaganja. Volijere i kaveze je vrlo lako napraviti u vlastitoj režiji, preuređenjem neke od prostorija u kućnom ambijentu. Čak postoje i rješenja za one koji žive u stanovima. Potreban je dio prostora na terasi i neveliki kavez. Dakle, nije potrebno ništa od skupih rekvizita. Znači, sve što je potrebno su dobra volja i ljubav prema golubovima«, pojašnjava Butković. Golubove, kad se izlegu, od trećeg do petog dana starosti, uzgajivači obilježavaju alkama oko jedne od nogu, ili, u njihovom žargonu, prstenuju ih. »Alke za obilježavanje golubova dobijemo od udruženja. Naručujemo ih godinu dana unaprijed, broj ovisi o našim planovima glede broja mladih koje namjeravamo proizvesti. Svrha ovakvog obilježavanja golubova je uočljiva razlika među njima. Svaka alka ima svoj specifičan broj. Navedena je godina rođenja goluba, redni broj, oznaka države i oznaka Europe. Prstenovanje je vrlo bitno kod poštara i visokoletača, jer se ponekad desi da odlutaju i izgube se. Nasuprot njima, kokošari su vrlo pitoma rasa golubova. Vezani su za stanište, kreću se u i oko svojih kaveza. Vole istraživati dvorište, eventualno polete do krova kuće i brzo se vraćaju«, kaže Butković.

 

Sonćanski odgajivači članovi apatinskoga kluba

 

U Sonti postoji usko profiliran klub odgajivača golubova srpskih visokoletača Feniks, osnovan polovicom 2014. godine. Butković, koji osim nekoliko rasa golubova odgaja i zečeve, član je Kluba odgajivača sitnih životinja Apatin 1983. »Nas nekoliko sonćanskih odgajivača članovi smo kluba  Apatin 1983. Žao mi je što se u Sonti prilikom osnivanja Feniksa nije malo drugačije razmišljalo, jer bi širim profiliranjem obuhvatio sve uzgajivače sitnih životinja, bez obzira na rasu. Tako bi klub zasigurno bio jači i s puno brojnijim članstvom, a mi bi bili zadovoljniji ukoliko bi odličja osvajali predstavljajući svoje selo. Kako nam pristupaju i novi članovi, nadam se da ćemo u doglednoj budućnosti i u Sonti osnovati klub uzgajivača sitnih životinja. Za sada već imamo dovoljan broj članova, jedini problemi su administrativne i financijske naravi«, kaže Butković. U dogovoru s matičnom udrugom najaktivniji sonćanski izlagači i natjecatelji Butković, Oliver Domić, Radoslav Halas, Tomislav Matin, od slučaja do slučaja i drugi, organizirano sa svojim eksponatima odlaze na izložbe. »Poput mnogih klubova i Apatin 1983 je u kroničnoj besparici, pa sve troškove snosimo sami. Najčešće smo na izložbama u Subotici, Novom Sadu i Somboru, koje imaju visok rejting, na udaljenije odlazimo samo ukoliko su visoko rangirane, jer su nam troškovi preveliki«, kaže Butković. 

 

Veliki broj jakih priznanja

 

Navedena skupina Sonćana, uzgajivača kokošara, ujedno je i najistaknutija u apatinskoj udruzi. Imaju najzapaženije rezultate, od zvanja majstora uzgoja, do šampionskih titula i brojnih odličja s izložbi koje posjećuju. »Osobno, najveće priznanje mi je zvanje majstora odgoja, što je i najveće priznanje koje jedan golubar može osvojiti. To znači da sam dostigao vrhunac u svojoj kategoriji golubarstva. Postiže se samo dugotrajnim radom i velikom ljubavlju, a kao rezultat dobije se golub koji je najbolji u određenoj rasi«, govori Butković. Na nedavno održanoj izložbi sitnih životinja u Somboru u Sontu su stigla nova priznanja. »Nastupio sam s omiljenom rasom kokošara, koju gajim već dulje od dva desetljeća. Osvojio sam šampionsku titulu, a istu titulu osvojili su Halas i Domić, s rasom King. Naša mala skupina se prezadovoljna vratila u Sontu. Postigli smo maksimum, od trojice koja su izlagala, osvojen je maksimum, tri šampionske titule.«, priča Butković.