Arhiv tekstova

Stipan Šebić osvjedočeni je prijatelj HKUPD-a Matoš iz Plavne od njegova osnutka. Rođen je Bođanima, a živi u Vukovaru sa svojom obitelji. Često posjećuje svoj rodni kraj i, po ustaljenom običaju, kontinuirano pomaže Matoševoj knjižnici darivanjem vrijednih knjiga. Ovoga je puta uoči Dana materinskog jezika, 21. veljače, donio poveći broj knjiga, časopisa i CD-a s ulomcima iz prvih hrvatskih opera.

Budući da je Šebić samozatajan i skroman čovjek koji se ne želi previše eksponirati, možda o ovome ne bismo ni pisali, da se među darivanim knjigama nisu našli i tako važni naslovi kao što su: Hrvatski jezik i Hrvatski pravopis u nakladi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (2013./2014.), Manjinski narodi i manjine te raritetna knjiga Matoš Miroslava Šicela (1966.). Mogli bismo reći: bila je to dobro osmišljena gesta čovjeka koji želi pomoći svojim suzavičajnicima i podsjetiti ih na neke važne datume, ali i na njihov materinski jezik i kulturni identitet.

 Ovaj kratki susret s čovjekom kulture postao je još zanimljivijim kad nam se pred očima našao otvoreni mjesečnik Book s člankom Josipa Lončara pod nazivom Dar jezika. Prava stvar u pravo vrijeme! Po odlasku Šebića i njegova mahanja posljednjim brojem Hrvatske riječi, ostale su nam razne asocijacije, od Pavlove želje da svaki vjernik moli drugim jezicima (usp.1.Kor 14,5) do nužnosti i potrebe govora na svom materinskom jeziku koji je glavno obilježje osobnog i kolektivnog identiteta.

Ovom prigodom želimo Stipanu Šebiću, Bođancu iz Vukovara zahvaliti na darovanim knjigama i potpori koju nam pruža u našem djelovanju i očuvanju kulturne baštine.