Arhiv tekstova

Nedavna vijest o smrti poznatog glazbenog publicista i povjesničara umjetnosti Darka Glavana mnoge je ljubitelje rock glazbe potaknula da na tren pomisle i na zlatne godine glazbenog »novog vala« i novovalne aktere toga vremena iz Zagreba, Beograda, Ljubljane, Rijeke i drugih gradova, o kojima je Glavan često pisao u svojim tekstovima. Kada sam ovih dana skinuo s police knjigu Darka Glavana – Punk: Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike, objavljenu u izdanju biblioteke magazina Džuboks davne 1980. godine, u kojoj Glavan piše o pojavi punka na svjetskoj glazbenoj sceni, imao sam dojam kao da prelistavam stranice starog »albuma s fotografijama« iz dana moje mladosti, jer sve što su neke generacije osjećale kada bi slušale ploče (tada je još bilo ploča od vinila) ili na sceni gledale neki od rock sastava koji su pripadali »novom valu«, bilo je isto ono oslobađajuće iskustvo, koje su neke starije generacije iskusile pojavom Presleya ili Beatlesa. Ta Glavanova knjiga je naznačila početak domaće rock publicistike, a što se tiče punka, Glavan je ovaj glazbeni pravac izjednačio s učinkom dadaizma u domeni lijepih umjetnosti.

Godinu dana nakon objavljivanja Glavanove knjige o punku, te 1981. godine, pojavio se u SAD-u prvi privatni MTV kanal (Music Television), koji emitira samo glazbene spotove. Osim što je te godine utemeljen MTV, Ronald Reagan je postao predsjednik SAD-a, lansiran je Space Shuttle, izbili su nemiri u tadašnjoj Socijalističkoj Autonomnoj Pokrajini Kosovo, u Rimu je izvršen atentat na papu Ivana Pavla II., a registrirani su i prvi slučajevi AIDS-a u Los Angelesu. Iste godine umro je književnik Miroslav Krleža, a rođena je prva američka beba iz epruvete. Svi ovi događaji pomalo kazuju o društvenom kontekstu postmoderne epohe koja donosi skepticizam, nihilizam, relativizam i promišljanje kulture koje karakterizira isprazni pluralizam. Pojavom MTV-a započela je polagana erozija važnosti rock glazbe. 

Glazbena industrija je uspješno medijski plasirala lakoglazbeni pop, a devalvirana je suština rock glazbe – provokativnost, angažiranost i utopija. Rock glazba se počela medijski isključivo predstavljati kao sredstvo za uveseljavanje naroda, a punk je kao posljednji trzaj moderne otišao u glazbenu povijest. Kvazi »angažiranost«, »provokativnost«, »spontan izraz« i »alternativa« su postali samo još jedna od marketinških strategija, lijepo upakirana u opća mjesta domene ispraznog imidža i pozerstva za lakovjerne konzumente. Naravno, kao i uvijek, bilo je i dalje sjajnih izuzetaka, poput sastava Nirvana, Pearl Jam ili P. J. Harvey, ali tehnologija je postupno izmijenila naš odnos prema reprodukciji umjetničkih prikaza riječi, slike i zvuka, a glazbena industrija je inkorporirala nove tehnologije u svoje prakse distribucije i predstavljanja, utapajući rock glazbu u medijsku industriju. Polja za mogućnosti autentičnog, individualnog izražavanja, improvizacije, eksperimentiranja i iskrenosti (riječ možda zvuči čudno?!) u području rock glazbe koja dostiže estetski i etički dignitet svedena su na izolirna geta za malobrojne.

I ovogodišnji glazbeni festival Exit može biti poticaj za razmišljanje o popularnoj kulturi. Program festivala izgledao je kao internet meni, pružajući »slobodu izbora« posjetiteljima. Iako je u pitanju virtualna ponuda lažnog obilja, ona izgleda vrlo primamljivo u ovom vremenu rastuće duhovne praznine, ali rock’n’roll priča je ipak odavno završena.